U povodu 60 godina Festivala igranog filma u Puli danas se u Matici hrvatskoj u Zagrebu održao prvi filmološki skup u povijesti te institucije, posvećen obljetnici festivala te hrvatskoj kinematografiji nastaloj u tom razdoblju. Skup je pokrenut u sklopu djelatnosti Odjela za kazalište i film, trebao bi postati tradicionalan, a organizatori su Hrvoje Turković, Nikica Gilić, Bruno Kragić i Zlatko Vidačković. Na povijest festivala podsjetio je njegov direktor u pet mandata Dejan Kosanović, beogradski povjesničar filma, rekavši kako je taj festival nastao iz potrebe da se na jednom mjestu prikažu svi proizvedeni filmovi, a kojih je od 1947. bilo sve više.
- Nakon što se sedamdesetih počelo snimati više od 30 filmova godišnje, počele su selekcije i iščekivanja koji će film biti uvršten u program, jer kada bi se neki film tamo pojavio ili dobio nagradu to je nešto značilo, istaknuo je Kosanović i dodao da je šezdesetih godina na festivalu znalo biti više od stotinu inozemnih gostiju, kritičara, producenata, redatelja. Iznijevši podatak da je do devedesetih u Jugoslaviji snimljeno 889 filmova, od čega 183 hrvatska i 426 srpskih, Kosanović je rekao da je festival u Puli bio nacionalnog karaktera, njegova povijest je i povijest jugoslavenske kinematografije, no bio je i mjesto gdje se mogao vidjeti međusobni utjecaj filmova republika tadašnje države.
Hrvatski film afirmirao je književna djela, temu NOB-a tematizirao drukčije od tipičnih partizanskih filmova što su preuzeli i drugi redatelji, a veliki je bio i utjecaj hrvatskih filmskih spektakala kakve su onda i ostali željeli snimati, napomenuo je. Bruno Kragić, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, ustvrdio je kako taj festival nastoji afirmirati filmologiju "kao relativno mladu, ali propulzivnu disciplinu". On smatra da postoji potreba za većom historiografijom hrvatskoga filma, budući da sada postoje samo ona Ive Škrabala, parcijalna Nikice Gilića te brojne individualne studije.
Zlatko Vidačković, umjetnički direktor festivala u Puli, svoje je izlaganje posvetio kritičkoj recepciji hrvatskog filma u hrvatskom tisku u proteklih pet godina, u razdoblju kada je, rekao je, kritika postala puno pozitivnija prema hrvatskom filmu jer je i sam hrvatski film postao bolji. Najzanimljiviji obrat za njega je odnos prema Branku Schmidtu i Tomislavu Radiću koji su, ustvrdio je, u devedesetima bili omraženi redatelji među filmskim kritičarima, a danas dobivaju njihove strukovne nagrade.
Filmolog Slaven Zečević predstavio je kratki dokumentarni film "Prva revija domaćeg filma" Branka Bauera iz 1954. kao zanimljiv spoj dokumentarnog i namjenskog filma koji bilježi stvaranja jedne manifestacije ispred i iza kamera. Govorilo se o hrvatskom filmu pedesetih između klasičnog stila i ranog modernizma, stilističkim aspektima klasičnog i modernističkog hrvatskog igranog filma te partiturama za film "Bitka na Neretvi".
Prva smotra filmova u Areni održana je 1938., a na inicijativu Marijana Rotara 1953. se održava međunarodna filmska revija, čiji uspjeh stvara temelje za organizaciju nacionalnog filmskog festivala godinu dana kasnije. S više od 78 tisuća gledatelja danas je taj festival najposjećenija kulturna manifestacija u Hrvatskoj. Matica hrvatska će sa skupa objaviti zbornik radova, a predstavit će se na 60. festivalu igranog filma u Puli koji će se održati od 13. do 27. srpnja. (Hina)