Ukazivanje na potrebe mladih u procesu osamostaljivanja nakon izlaska iz ustanove te na neophodnost pokretanja programa stambene zajednice i drugih modela podrške u lokalnoj zajednici bio je cilj jucerašnjeg okruglog stola održanog u Hrvatskoj gospodarskoj komori - Županijskoj komori Pula u povodu obilježavanja Medunarodne godine mladih te 50. godišnjice rada Doma za odgoj djece i mladeži Pula.
Ustanovu je predstavio Željko Markovic u sklopu izlaganja pod nazivom "Potrebe mladih u odgojnoj ustanovi u procesu osamostaljivanja" te istaknuo da neadekvatna integracija u primarnu sredinu korisnicima može predstavljati rizik za ponavljanje smetnji zbog kojih su smješteni u instituciju.
- Po izlasku iz nje oni mogu biti gurnuti na rub društva uz popratno otežano ili onemoguceno sudjelovanje u svim segmentima. To ih udaljava od prilike da pronadu posao ili nastave školovanje. Zato bi u zajednici trebalo osigurati usluge kako bi mladi mogli premostiti tretmansku rupu i osamostaliti se. Medu njima su i stambene zajednice koje pulski Dom jedini u Hrvatskoj nema. Briga za djecu i mlade trebala bi nadilaziti obitelj te se nalaziti na razini javne potrebe, zakljucio je Markovic.
O posttretmanu govorila je i Anja Mirosavljevic iz Odsjeka za poremecaje u ponašanju zagrebackog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, prema cijim je rijecima upravo nacin otpusta iz institucija najvažnija tocka institucionalnog tretmana. Ona takoder tvrdi da posttretman ne može biti uspješan ako se lokalna zajednica ne umreži te osigura razlicite servise i usluge, kao što su savjetovalište, volontiranje ili aktivnosti za popunjavanje slobodnog vremena.
- U jednom istraživanju mladi su kazali da im je stambena zajednica pomogla u procesu osamostaljenja, stjecanju navika, osiguranju emocionalne stabilnosti i optimizma, slobode te vece privatnosti. Kao problem isticu nemogucnost izbora cimera, jer vrlo razliciti stilovi života stvaraju sukob, kazala je Mirosavljevic.
Primjere dobre prakse stambenih zajednica iznijele su Sanda Lovric iz Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac te Daniela Vukelja iz Doma za djecu i mlade punoljetne osobe Pula. Ona se medusobno razlikuju po nekim tockama, no svi mladi moraju zadovoljiti dosta stroge kriterije da bi u njih ušli. Istaknule su da nema smisla stavljati korisnike u stambenu zajednicu u gradu u kojem ne namjeravaju ostati te potrebu da u nju budu primani maturanti, odnosno osobe koje su još uvijek u tretmanu.
Jedan od zakljucaka je da bi trebalo oformiti radni tim koji ce razriješiti otvorene dileme i postavljena pitanja. Što se tice novca, kojeg za ove marginalizirane skupine nema dovoljno, utvrdeno je da problem predstavlja krivi nacin trošenja. Što se tice pak zapošljavanja mladih, trebalo bi osnovati zadruge u kojima bi oni radili do pronalaska radnog mjesta.