Još jedan pulski punk rock bend dobio je skupljeno na vinilu ono što su snimili još sredinom 1980-ih, a radi se o grupi Besposličari. Grupu su činili Romeo Đomlija, gitarist, autor muzike i većine tekstova, potom danas pokojni Robert Matić, poznat kao Johnny Montezaro, koji je pjevao i napisao tekstove za šest pjesama, bas je svirao Nenad Marjanović Dr. Fritz, dok su bubnjeve svirali prvo Stipica Bobić a onda pokojni Vili Parlov zvani Pipo. Jedan tekst potpisuje i Livio Morosin, a Đomlija je autor fotografija i crteža na omotu.
Ploču je u 500 primjeraka objavio NE! Records iz Švedske, na vlastitu inicijativu, na njihovim stranicama nerecords.se gdje se ploča može nabaviti, a tu vidimo i ploče nekih drugih pulskih bendova.
Materijal koji se nalazi na ovoj ploči je snimljen u dva navrata, kao demo 1984. i studijska snimka na Radio Puli 1985. a kompletan materijal prvi put izlazi na vinilu. Jedino je demo iz 1984. objavljen na kazeti na kojoj je zvuk bio loš. Unatoč svemu, ovaj materijal zvuči kao jedinstveni snimak, a na ploči se nalazi 15 pjesama u trajanju od pola sata. Tu su pjesme kao što su "Ja sam tip", "Besposličari", "Dokazi velike igre", "Dosta mi je svega", "Kalašnjikov r'n'r", "Yeah Yeah", "Tako je dobro" itd.
- To je punk rock vezan direktno na glazbu Ramonesa. Bili smo jedan od bendova koji su radili ono što su radili Ramonesi, objašnjava Đomlija koji kaže da je u Puli punk rock imao fanove.
Sjeća se da se tada sviralo u mjesnim zajednicama, a jedno od kultnih mjesta bila je MZ Arena koju Đomlija opisuje kao ekvivalent današnjem Rojcu.
- U to vrijeme nije bilo interneta ni mobitela, ako si se htio izraziti mogao si snimiti kazetu i slati okolo, ali tada su se prodavale i ploče. Tada je bilo važnije objaviti vinil, a ne kazetu, napominje Đomlija. Kaže i kako onda nije bilo problem da ljudi nisu imali za biru jer je među ljudima, unatoč inflaciji postojao neki optimizam, dolazilo se na koncerte, ljudi su se družili. "Konkurencija je postojala među bendovima, ali bili smo i frendovi", kaže.(M. RADIĆ)