Pulska riva za potomke

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Strpljen - spašen. Puljani su konacno saznali potpun rezultat natjecaja za izradu idejnog urbanistickog rješenja uredenja gradske rive, koji je Grad Pula 28. sijecnja 2011. raspisao, uz suradnju Društva arhitekata Istre provodio, te 19. rujna 2011. - nakon svladavanja globalno slavnih HR-birokratskih prepreka - uspješno i službeno okoncao.

A ono "potpun" stoga što su autori prvonagradenog rada - zacijelo zgadeni trogloditskim sve-po-zakonu pimplanjem - vec u kolovozu sebe i svoju kreaciju predstavili svehrvatskoj javnosti. Time je senzacija koja je trebala uslijediti nakon službene objave rezultata - otpala. Pa umjesto ocekivanog vrhunca happeninga imamo - deja vu.

Ako se istrcavanje s obznanjivanjem pobjednika i ne uzme za zlo, upitan je nacin na koji je izabrani rad predstavljen. Naime, iz citavog je prostudiranog i uravnoteženog elaborata izvucen, te - kao kljucni, najznacajniji i najpresudniji segment! - gromoglasno prezentiran upravo onaj koji je sve to - u najmanjoj mjeri. Ali je najviše "wow!". Zgodno, ali - malo neozbiljno. A ovdje je nužno dodatno pojašnjenje.



Raspisivaci natjecaja bili su itekako svjesni cinjenice da njime traže idejno rješenje ogromnog poduhvata i da ce do konacne realizacije odabrane zamisli proci dosta desetljeca stoga su u programskim osnovama prostor zahvata podijelili u cetiri zone, a uredenje svake od njih uslijedit ce nakon dovršenja prethodne.

Posve je nemoguce danas predvidjeti trajanje radova u pojedinim zonama, no kratko zasigurno nece biti.

(Treba se samo prisjetiti silnih godina i desetljeca utrošenih na kudikamo skromnije dosadašnje urbanisticke i arhitektonske zahvate od kojih neki jesu, a neki i nisu dovršeni. A neki još ni zapoceti. Pa još kad Gradonacelnik, naizgled nemilosrdno, a zapravo realisticno, izjavi da u iducih deset godina vidljivi radovi na rekonstrukciji rive nece ni startati...)

Ona, u medijima isticana zona, tek ce treca doci na red...



Podrucje obuhvaceno ovim natjecajem jest obalni pojas koji se proteže od zgrade direkcije Uljanika do ulaza u bivšu vojnu zonu Vallelunga, a ukupna mu duljina iznosi oko 2.000 metara. Za potrebe ovog natjecaja podijeljeno je u sljedece zone:

- Šetnica: potez od prilaza mostu na Uljanik do (ukljucivo) Lucke kapetanije (oko 550 metara)

- Putnicka luka: naredni potez do kraja bloka vila Münz (oko 500 metara)

- Novi doživljaji: naredni potez do ulaza u Vallelungu (oko 650 metara)

- Forum: potez izmedu uprave brodogradilišta i prilaza mostu na otok Uljanik (oko 300 metara)

Ovdje ne može bez napomene: cim su culi da se razmišlja o prenamjeni (dodjeli gradu) djelica Uljanikove rive (ionako neracionalno korištenog), neki su bosovi škvera kriknuli do neba: "Ne dolazi u obzir - mi svoje ne damo!". No, neka mirno spavaju: dok ostvarenje ove sjajne zamisli dode na red, njih zubi zacijelo više nece boljeti.



Od 13 na natjecaj prispjelih elaborata sedmeroclani je ocjenjivacki sud jednoglasno najboljim proglasio rad projektantskog tima iz zagrebackog arhitektonskog studija BF, u sastavu Zoran Boševski, Boris Fiolic, Marko Vitkovic, Ana Mikelic i Janko Velnic, sa suradnicima. Uz novcanu nagradu od 125.000 kuna, autori od Grada Pule dobivaju i narudžbu za izradu izvedbene tehnicke dokumentacije.

A po zamisli autora obalni bi dio Pule, onaj u dnu Pulskog zaljeva, u sagledivoj - a i manje sagledivoj - buducnosti izgledao ovako:


Zona 1. - Šetnica

Dio pulske rive koji se zove Riva ne može proci nezapaženo - ni kod izletnika koji u grad navrate tek na koji sat, ni kod "pravih", u Puli stacioniranih turista, a ponajmanje kod domaceg stanovništva. No, ne zbog svoje izuzetne privlacnosti. Vec zbog katastrofalnog stanja u kojem se nalazi i dojma koji ostavlja.

Toga je bio svjestan i raspisivac natjecaja pa je radikalnom saniranju te zone dao neosporiv prioritet, a predloženi nacin rješenja ovog segmenta pulske rive u javnosti bi morao pobuditi najvecu pozornost.

Urbanisticka situacija kao i uloga u životu grada kao organizma objektivno su zadane i prakticno nepromjenljive. No, to ne znaci da je sadašnji problem nerješiv. Ovdje prikazani natjecajni rad zapravo ga rješava vrlo jednostavno i efikasno: tako da se riva - izgradnjom novog obalnog zida i nasipavanjem - proširi za 20 metara.

(Nota bene: na isti je nacin prije 150 godina nastala i sadašnja riva, široka oko 23 metra - za tadašnje prilike dovoljno, danas nepodnošljivo malo). Ovako proširena, riva ce moci ispunjavati sve nametnute joj zadatke:

- da pješacima pruži dovoljno prostora za nesmetano prolaženje i/ili ugodno šetanje u ambijentu oplemenjenom zelenilom, urbanom opremom, ugostiteljskom ponudom...;

- da i nadalje omogucuje (neizbježan) promet motornih vozila;

- da i dalje omogucuje željeznicki pristup brodogradilištu, i to na nacin da vlakovi po dogovorenom režimu koriste prugu koja ce inace služiti javnom prometu - tramvaju (treba napomenuti: pruga vec sada prolazi i Vallelungom, pa bi, neznatno produžena, u buducnosti omogucila i tramvajsku vezu izmedu grada i turisticke zone Katarina-Monumenti);

- da omoguci nesmetan pristup samom rubu mora i plovilima.



Jedini sadašnji "korisnik" Rive koji bi ovakvom transformacijom bio prikracen, bilo bi parkiralište, a njemu ionako nije mjesto na središnjem dijelu rive, jednog uljudenog i kulturnog grada na moru.

(Parkiranje treba premjestiti u vec odavno planirane garažne kuce u blizini, a predvideno je i ovim idejnim rješenjem, ali u Zoni 3. te na plovecem parkirnom objektu.)

Zona 2. - Putnicka luka

Ova se zona neposredno i neprimjetno nastavlja na prethodnu, s njom cini prostornu i vizualnu cjelinu, a dijeli i iste (gore navedene) funkcije. Ali ima i jednu dodatnu: treba udomiti kompleksan pomorski putnicki terminal, kako za ukrcavanje putnika i vozila na trajekte te iskrcavanje s njih, tako i dolazak/odlazak putnika s cruisera.

Terminal bi bio natkriven staklenom plohom na stupovima, iznad zelenih atrija prekidanom, a od sunca zašticenom lamelama. Unutar objekta terminala nalazile bi se i sve potrebne službe carine, policije, lucke kapetanije, agencija... kao i svi uslužni i prateci sadržaji vezani uz putnicki brodski promet.

Zona 3. - Novi doživljaji

Buduci izgled ove zone autori opisuju ovako: U Zoni 3. smještene su sve glavne funkcionalne novine u odnosu na sve ostale zone.U moru su predložene platforme (otoci, pontoni) s nizom razlicitih sadržaja koji stimuliraju taj mrtvi pulski prostor na potpuno nov i jedinstven nacin.

- Platforme su izradene kao otoci od betona ili celika, koji su sidreni u dno mora. Prostor ispod platformi se ne nasipava, te se time omogucava prirodni protok mora. Svaka platforma ima razlicit sadržaj koji se s drugima ispreplice i nadopunjuje. Objekti su transformabilni i jedinstvenog su oblikovanja.

Sadržaji na platformama su sljedeci:

- "entertainment" paviljon ili paviljon zabave s restoranom, nocnim klubom i casinom;

- arena na vodi, transformabilno gledalište za projekcije, kazalište, kino predstave, sportske meceve;

- izložbeni paviljon s nizom manjih galerijskih prostora za stalne ili povremene izložbe;

- bazen s gledalištem; veslacki klub s klupskim prostorijama, skladištem skifova i restoranom.

Na mjestu sadašnjeg željeznickog kolodvora predlaže se višefunkcionalna zgrada s peronima i željeznickom stanicom. U donjem dijelu objekta smještena je garaža za turisticke autobuse gdje se privremeno parkiraju autobusi koji dovoze turiste u Pulu, te garaža za osobna vozila. Objekt se otvara prema moru tektonicnim proceljem od transformabilnih elemenata koji imaju svrhu prozracivanja i unošenja nove oblikovne strukture...

Zone 2. i 3. se medusobno nadopunjuju protezanjem zelenih parkovnih površina koje spajaju prostor ispred Arene i prostor nastavka austrougarskih vrtova, te krovne plohe željeznicke stanice i garaže. To zelenilo formira jedinstven park razlicite visinske nivelacije, te time tvori prirodni tampon prema stambenoj strukturi uz Arenu i prema željeznickom kolodvoru...

Zona 4. - Forum

Formiranje cetvrte zone zapravo bi bila osuvremenjena obnova stanja iz razdoblja izmedu svjetskih ratova: tada je dio rive izmedu prilaza mostu na Uljanik i (sadašnje) uprave škvera bio javna površina, uredena kao izlaz Starog grada na more. Sadašnje rješenje dakle predvida da to podrucje - integrirano s Parkom mladenaca - bude logican, vizualno i funkcionalno identican s rivom u prvoj zoni.

Uz rivu bilo bi omoguceno i pristajanje brodova do 100 metara dužine, te vez za plovecu "parkirnu kucu" za 400 vozila (zna se koliko su nova parkirna mjesta potrebna podrucju Starog grada). Brod-garaža bi se po potrebi i premještao, primjerice u drugu zonu u vrijeme održavanja velikih priredbi u Areni. (Napisao i priredio Franc Ancelj; sve ilustracije preuzete su iz natjecajnog rada, a odabrao i opisao ih je autor clanka)

PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.


Podijeli: Facebook Twiter