Bez stiskavca i krkljanca, ležerno i u ritmu žestokih, ali i lakih nota, protekla je 12. pulska noć koja se u subotu održavala na sedam punktova. Ulicama našeg grada milili su mahom Puljani i drugi domaći svijet, turista je bilo nešto manje, iako sezona još traje. Doduše, na Puljštini i okolici se u isto vrijeme održavao niz manifestacija koje su možda umanjile broj posjetitelja Pulske noći: atraktivna barbanska Trka na prstenac, vodnjanski Leron, ali i valbandonska Čripnja te fešta u Medulinu na kojoj se svježa tuna iz Jadranskog mora mogla ne samo kušati, nego i birati način na koji će biti spravljena.
Bilo kako bilo, posjetitelj je, ovisno o afinitetima, ali i pragu tolerancije na buku i gužvu, mogao birati punkt na kojem će zasititi svoja čula: na Giardinima su, začinjeni mirisom srdela s gradela, koje su se uz kruh i vino mogle kušati za 15 kuna, prašili Barbari. Ovaj je dio grada, kazao nam je Puljanin Saša Petković, rezerviran za originalni autorski "barbarski" rock, dok su turistima primjerenije obrade cover benda Big Wave. Portaratom je drmao blues u izvedbi Double Dosea, Whiskey Traina i Acustic trija. Forum je pak bio totalno "turistički". No, vratimo se Korzu. Odlični Barbari nastupili su ispred šačice ljubitelja njihove glazbe. Intimno, ležerno, ugodno. "Ovo je prva liga, proba uživo", kaže nam Petković, a jedan se mladac s limenkom piva u ruci ubacio: "To je rock'n'roll!". On je mladi znalac, doma sluša opskurne bendove, dobacuje Petković.
U središnjem dijelu Giardina pekle su se srdele. Tradicionalne istarske ćevapčiće nismo vidjeli ni namirisali. Ni ovdje nije bilo pretjeranih gužvi. Za bankom zatičemo obitelj iz Kaknja, Nizanu i Mustafu Begovac koji sa sinom Ahmedom u Puli borave turistički, a usput će posjetiti rodbinu. "Tek smo stigli, lijepo je, fini je ambijent", kaže očito zatečena Nizana. Dok odlazimo, čujemo kako muž pita Nizanu u kojim će novinama izaći. "U Istarskom glasu", odgovara ona.
U porciji srdela uživao je i prvi hrvatski socijalist Vladimir Kapuralin. Srdele su dobre, a na pitanje je li više za rock'n'roll ili zabavnjake razmislio je trenutak i odgovorio da je "više za zabavnu glazbu". "Lijepo je, ljudi se zabavljaju, druže", kaže te otkriva da njegova stranka, usprkos tome što za plemenite ideje dobiva minoran broj glasova, izlazi na izbore.
I trgovci su u Pulskoj noći odlučili produljiti radno vrijeme te tako profitirati. No, očito nije svima išlo jednako dobro. Najviše su pazarili marketi i ulični prodavači kukuruza i kokica, dok je nekoliko dućana s ponudom odjeće i obuće bilo (polu)prazno. Kafići i restorani bili su, međutim, krcati, pizza cut kupovao se na tone, s tanjura koje su konobari užurbano nosili prema krcatim terasama mamio je miris lignji. Doduše, s pojedinih terasa, i to u najljepšim dijelovima starog grada, umjesto mirisa delicija odbijali su musavi stolovi, vonj užeglog ulja i pretpotopnih mekušaca očito ulovljenih u Patagoniji još u prošlom stoljeću. Šteta za pulski turizam, ali i prelijepe uličice i starogradske uspone koji imaju svoju povijest i neispričane priče, ali očito još dugo neće dostići slavu onih rovinjskih.
- Pulska noć je kao susret generacija na otvorenom ili nadomjestak za nekadašnje Korzo, otkriva nam Sale Veruda koji u Prvomajskoj ima štand s raritetnim primjercima longplejki. Nedostaje li mu Korzo, okupljanja iz 1980-ih, zanima nas.
- Meni sad više ništa ne fali. Korzo su zamijenile jutarnje špice. To je u nas preokrenuo rat jer su se ljudi nakon nekoliko incidenata u Palatikumu i Circolu prestrašili izlaziti navečer. No, ostala je socijalna potreba za druženjem. Osim kafića, tu su internet i "fejseri", sve to potvrdilo je praksu jutarnjeg okupljanja jer je potreba za socijalnim kontaktom nezamjenjiva. Lijepo je ovo druženje na Pulskoj noći, vidio sam ljude koje sam posljednji put sreo na prethodnoj Noći. Svi su u svom ritmu, živimo paralelne svjetove, kaže Sale Veruda. Prisjetio se Redže, legendarnog pulskog DJ-a iz 1980-ih. - Gdje bi išao Redžo, tamo bi išli svi, u Circolo, hotel Pulu… Još živi u Puli i zarekao se da će do smrti nastojati pogledati koncerte svih većih bendova, otkriva nam Sale.
U priču se iznebuha ubacuje Raif Džemaili. Vidio čovjek fotoaparat i novinarski notes i odlučio iznijeti svoj problem.
- Imam probleme, ali ja sam "najmanja karika" u Istri. Imam problem s općinom, stan mogu otkupiti, ali radnici koji ga obnavljaju ne vode računa, odugovlače s poslom, požalio nam se Raif, dok ga supruga strijelja pogledom. Raif se isprsio pred fotoobjektivom, tako da cijeli svijet dozna za njegov problem, dok ga supruga uz negodovanje odvlači prema Forumu. "Vi ste iz 24 sata?", dobacuje na odlasku.
Pulska noć, kažu nam neki ulični prodavači, pala je u odnosu i na lanjsku za šezdesetak posto. Loši smo, nekvalitetni, uvijek nudimo isto, nema promjene, požalio nam se jedan prodavač. Možda je ovo lijepa poruka ostalim takmacima da budu inovativniji i svojom kreativnošću osiguraju bolje prihode na koje se često žale, na radost zadovoljnih i sitih gostiju. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)