Puna tri sata i 15 minuta, bez predaha, autenticno i zanimljivo, jer su sugovornici bili neposredni protagonisti i svjedoci dogadanja, u cetvrtak je u pulskoj tvrdavi Casoni Vecchi (Monte Paradiso), a u organizaciji portala Kulturpunkt.hr, održan razgovor o pulskoj nezavisnoj kulturnoj sceni od 1990. do danas.
Bilo je jasno i uoci skupa da se posljednjih 20 godina te scene ne mogu promatrati bez prisjecanja i naslanjanja na bogatu pulsku alternativnu scenu za punka koncem 70-ih ili novovalnih 80-ih godina, bogate likovne i kazališne (Dr. Inat) scene.
Oživili su vrijeme DJ-a Redže pa cuvenog producenta Cotke i njegovog studija u Štinjanu, zatim hotela Pule, koji je kao mjesto okupljanja svih subkultura djelovao od 1986. do 1993. godine.
- U tom se prostoru kapaciteta 450 ljudi prodavalo i do 800, 900 karata, a još je toliko ljudi bilo vani, kazao je jedan od tadašnjih DJ-eva, sada organizator Art&Music Festivala Branimir Slijepcevic Brada.
Bilo je ugodno slušati iskustva punkerskih kolektiva poput Monteparadisa, price o stasanju Rojca, važnosti aktivizma Marka Grpca (fanzin "No Border"- spajanje s nezavisnom beogradskom scenom usred rata), pa Edgara Buršica Roše, ?ure Seasplasha, Marina Jurcana...
- Nikad nitko u Puli nije razmišljao tko je koje nacije, naglasio je Davor Uljanic ?uro.
U razgovoru je oživljen i važan kafic Doc, pa kultni Noise Shop, o kojem je pricao njegov tadašnji voditelj Emir Bacac.
Pula je bila mjesto slobodnog multietnickog teritorija, a to je bilo najocitije u jesen 2004. na masovnom gradanskom protestu i mimohodu tisucu gradana protiv nasilja, a nakon brutalnog napada skinheadsa na dva mlada pulska punkera u dvorištu Rojca od kojih je jedan zaradio nož svega centimetar od srca. No, brza i oštra sudska presuda najodgovornijem od 8,5 godina oslabila je i povukla skinhead scenu u Puli, ali i šire.
Evocirao se i nastup Motorheada na Puntiželi u organizaciji Twin Horna, kao i masovni protest protiv rusko-hrvatskog naftnog projekta DružbAdrije 7. lipnja 2003. na Ferijalnom savezu, gdje su, uz tisucu ljudi, podršku dali ribari, ronioci, kulturnjaci, legendarni Franci Blaškovic, Dario Marušic, basist kultnog pulskog punk benda Problemi Maurizio di Capua, performer Pino Ivancic, organizator koncerata Jordan Rodic...
Nisu preskoceni te veceri KUD Idijoti, Messerschmitt i The Spoons. Naglašena je i važnost Arena Festivala u ljeto 1990. (bitnu ulogu odigrao Dražen Majic) na stadionu NK-a Istra, gdje je nastupio kultni bend Einsturzende Neubauten, i kada je Pula bila dijelom svjetske scene, kao i Paradise City, kada je u osam dana u klubu Uljanik nastupila krema tadašnjeg r'n'r-a: od Discipline kicme i Partibrejkersa do Obojenog programa, Miladojke Youneed, KUD Idijota u organizaciji Dražena Majica i Erosa Cakica. Akteri su naglasili i važnost Radojice i njegovog Sitotiska.
Željko Markovic podsjetio je na važan susret intelektualaca iz bivše zemlje u Puli u prosincu 1998. još za Tudmanovog života, a u organizaciji udruge Homo i bracnog para Galo, te tada i prvog postratnog nastupa nekog "s druge strane" Ramba Amadeusa. Nije bilo puno žena u ta dva desetljeca u izravnom kreiranju nezavisne scene, ali se u cetvrtak ipak spomenulo jedno ime - Nataša Nikolic.
Mada u sceni cesto medusobno provincijski posvadan, Pula je bila i zadnjih desetak godina avangardni grad, a primjer je Pulska grupa, za koju je Emil Jurcan rekao da se do njenog osnivanja u Puli nije prakticirala kritika lokalnog režima. Nije preskocena ni Inicijativa za Muzil "Volim Pulu", pokretanje novine "Otvoreni Muzil" te kreiranje pragmaticnih i neutopijskih rješenja za ogromne napuštene vojne zone na pulskoj obali.
Nakon zagrebacke scene u petak je mapirana i pulska nezavisna scena, a do kraja ove godine slijedi im isti posao u Labinu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Kninu, Varaždinu i Cakovcu. Okrugli su stol sjajno moderirale Dea Vidovic, glavna urednica portala Kulturpunkt.hr i voditeljica ovog projekta, te njena suradnica Petra Novak. (Z. ANGELESKI)
Izvaninstitucionalnoj kulturi svega pet posto kulturnog proracuna
U kritici gradskih vlasti nije se preskocilo ni pitanje financiranja. Najkrace: izvaninstitucionalna kultura proizvodi 80 posto produkcije, a dobiva svega pet posto (niti dva milijuna kuna) godišnjeg kulturnog proracuna, koji u Puli iznosi cak 23 milijuna kuna (!), dok institucije za 20 posto preostale produkcije dobivaju cak 95 posto proracuna - više od 20 milijuna kuna.