Sezona kupanja je pocela. Odlazak na plažu postaje dio svakodnevice kojoj se vesele i stari i mladi. Kao i svaki grad na moru, Pula ima gradska kupališta koja bi, sukladno tome, morala zadovoljavati odredene standarde. To su u prvom redu tuševi, sanitarni cvorovi, kabine, a odnedavno i služba za spašavanje na moru.
Medutim, ni jedno od dva gradska kupališta, Valkane i Stoja, odavno ne zadovoljava ni minimum tih standarda. Doduše, oba kupališta imaju tuševe, sanitarne cvorove i kabine, no to su danas tek ruševine, tužni spomenici nekadašnjeg sjaja. Pomalo cak podsjecaju na kulisu za snimanje ratnih filmova bivše države. K tome, ne samo da su derutna, vec su i opasna po život, posebice kupalište Stoja.
Nasred plaže tog kupališta vec je nekoliko godina gradevinskom žicom ograden dio ispod terase netom iznad plaže, i to zbog sigurnosnih razloga, buduci da se betonska konstrukcija doslovce raspada i prijeti urušavanjem. Doduše, postoji pisano upozorenje, no teško da ce mrtvo slovo na zidu itko poštovati.
U ništa boljem stanju nisu ni kabine koje više izgledaju kao boksovi za stoku oguljene fasade. O takozvanim djecjim igralištima ne treba ni govoriti. Od popratnih sadržaja, poput mogucnosti najma pedalina, vodenih skutera, sandolina, nema nicega. Nema cak ni obicnog štanda sa sladoledom!
Na kupalištu Valkane gotovo ista prica. Osim dva ugostiteljska objekta i dvije ljuljacke za djecu, popratnih sadržaja, koji bi trebali biti standard na gradskom kupalištu, nema. I ondje je beton vec odavno dao svoje, dva igrališta za odbojku vrlo sumnjive podloge teško da ce privuci bilo koga, a ni drecava plava boja na zidovima ne pridonosi opcem dojmu. I ondje su kabine odavno izgubile funkciju, sanitarni cvor ne postoji, a nema ni tuševa. Nema ni iznajmljivaca, ni sportova na vodi.
Kao što na Stoji derutna terasa predstavlja ozbiljnu opasnost za kupace, na Valkanama je to nekadašnja skakaonica. Bez stepeništa i gornjeg platoa, skakaonica strši na molu poput bodlje. Ono što podiže rejting kupališta na Valkanama zasigurno je rampa za ulazak u more osoba s invaliditetom. No, sudeci po njihovim iskustvima, dobra ideja nije urodila plodom, buduci da je rampa prekratka i ne ulazi dovoljno duboko u more. Zbog toga u more ne mogu uci sve osobe s invaliditetom, osim u vrijeme plime. (N. SOFTIC; snimio S. MILJEVIC)
VIŠE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE