U sastavu nacionalne kampanje "Čitaj mi" 14. veljače se u Hrvatskoj prvi put obilježava Međunarodni dan darivanja knjiga pod geslom "Čitam, dam, sretan sam - svoju knjigu daruj i tuđe srce obraduj". Gradska knjižnica i čitaonica u Puli priključila se toj inicijativi akcijom prikupljanja slikovnica, tako da svi koji žele mogu do 14. veljače donijeti očuvane slikovnice u knjižnicu u Kandlerovoj. Prikupljene slikovnice bit će donirane Dječjem domu Pula i Dnevnom centru za rehabilitaciju Veruda.
Slikovnica je žanr dječje književnosti par excellence, namijenjen mališanima, kako vele pedagozi, do osme godine života. Ona likovnim i jezičnim načinom predstavlja stvarnost jer to nije čista književna vrsta, već kombinacija slikovnog i književnog izraza. U načelu je slikovnica kratka, što se tiče same duljine teksta i broja stranica, a po doživljaju i namjeni umjetnička ili poučna. Poučna je utoliko što pomaže upoznavanju okoline, biljnog ili životinjskoga svijeta, a umjetnička jer teži doživljaju tog svijeta.
Autor prve slikovnice je Jan Amos Komenski (1592. - 1670.). Naslov joj je bio "Orbis sensualium pictius" (1658.), a s današnjeg gledišta više nalikuje na slikovni rječnik.
Pojam slikovnice spomenut je prvi put u nas u hrvatsko-njemačkom rječniku Ivana Filipovića iz 1860. godine. Stihovi ili tekst u slikovnicama trebaju biti kratki, slikoviti i jasni, a likovni tekst mora biti razumljiv i zanimljiv. Po mogućnosti stihovi moraju imati rimu, da bi ih djeca brzo i lako upamtila.
Boje u knjigama za djecu često privlače svojim skladom i intenzitetom. Slikovnica nije igračka, već knjiga u pravom smislu riječi, kao što je svojevremeno istaknuo Vilko Selan Gliha, i zbog toga treba voditi računa o boji i dinamici crteža, jer se tako razvija predodžbeni svijet dobne kategorije kojoj je ona namijenjena.
Postoje i slikovnice koje stručnjaci nazivaju nefikcijskim, a karakteristične su po tome što se njihovi sadržaji zasnivaju na istinitim i suvremenim informacijama te predstavljaju djeci svijet u kojemu žive. (V. B.)