James Joyce je sa zaručnicom Norom Barnacle stigao u Pulu parobrodom iz Trsta u nedjelju, 30. listopada 1904. Upravo se toga dana u parku ispred Arene otkrivao spomenik carici Elizabeti, popularnoj Sisi, supruzi Franje Josipa.
Stanodavka im je bila Amalija Globočnik, tajnica koja podučava hrvatski jezik u Berlitz School of Language u Puli, u kojoj se zaposlio i Joyce. Šesnaest sati tjedno predavao je engleski jezik. Bratu Stanislausu piše: "Ovo ovdje je nova škola i gotovo svi moji učenici su časnici u austrijskoj mornarici… Ovdje govore tri jezika - talijanski, njemački (službeni jezik) i slavenski. Međutim je talijanski koji govore jako iskvaren… Ovdje nema više od tri ili četiri Engleza, a svi su znamenite osobe".
Globočnik je kasnije pripovijedala da je taj mladi čovjek uvijek bio ironičan i arogantan.
Mnogo toga nije volio, pa tako ni "zabačenu Pulu", koju je smatrao "pomorskim Sibirom", mjestom nemjerljivim s tadašnjim europskim gradovima; nije cijenio militarističko ozračje austrougarske mornaričke baze.
Isto je tako s visine gledao na lokalno stanovništvo, o kojemu se nije izražavao često, ali kad je to činio bio je vrlo oštar.
Posjećuje hrvatski Narodni dom, iz europskih središta stižu mu književne publikacije, u caffeu Miramar lista Figaro…, ali to nije bilo dovoljno, pa javlja bratu: "Pokušat ću preseliti u Italiju što prije bude moguće, jer mrzim ovu katoličku zemlju s njezinih stotinu naroda i tisuću jezika".
Usporedba sa Sibirom možda se krije u opisu stanodavke koja je voljela Joyceove i često ih je posjećivala u njihovoj malešnoj sobi, gdje je Joyce obično sjedio na krevetu i pisao kad bi ona ulazila.
Siromaštvo mladog para ju je žalostilo. "Joyce nikada nije mijenjao odijelo, a Nora svoju haljinu. Jednom su od nje morali posuditi petrolej za lampu. U sobi nije bilo peći i u prosincu je postalo svježe, a onda i hladno", pripovijedala je Amalija Globočnik, koja je kasnije živjela i umrla u Zagrebu.
Kasniji bolji dani došli su s toplom sobom i poboljšanim materijalnim uvjetima. Osim toga, biografi navode da je par u Pulu stigao tek s jednim koferom, i to prljavoga rublja. Vjerojatno je i to razlog što mu slavenski narod u prvim dojmovima nije bio simpatičan, kao što tada piše svom bratu. Pula definitivno nije bila njegov odabir, ispala je slučajno. (Pripremio R. BURŠIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS U TISKANOM IZDANJU