Više od 135 tisuca cetvornih metara gradevinskog zemljišta na podrucju Barbarige pripalo je Gradu Vodnjanu, dok je tek nešto više od 12 tisuca kvadrata ostalo u vlasništvu Puljanke d.d. Time je okoncan više od 15 godina star spor izmedu Puljanke i Grada Vodnjana oko zemljišta koje je pulsko trgovacko poduzece 1980. dobilo na korištenje od tadašnje Opcine Pula.
Puljanka, prema tumacenju Grada Vodnjana, nije poštivala ugovor s Opcinom Pula u kojem je pisalo da ce te nekretnine, odnosno 55 cestica, koje je koristila bez naknade, vratiti kad zemljište postane gradevinsko. No, ta tvrtka ne samo da nije vratila zemljište, vec je 17 cestica u pretvorbi unijela u temeljni kapital.
Albert Faggian, clan Uprave Puljanke, smatra da je tu sve bilo legalno, odnosno u skladu s tada važecim propisima. Pojašnjava da su 1992. u temeljni kapital upisane iskljucivo zgradne cestice, za što je, prema njegovim rijecima, tadašnji Hrvatski fond za razvoj izdao odgovarajuce potvrde o njihovoj procijeni u postupku pretvorbe, a za potrebe upisa vlasništva.
Kaže da je istina da je Puljanka dobila zemljište na korištenje, ali da su vec tada dobili i objekte koje, po njegovom tumacenju, nije trebalo vracati po istom režimu kao i ostalo zemljište koje tada nije bilo urbanizirano. Upitali smo ga stoga zbog cega je Puljanka smatrala da je rijec o njezinim nekretninama kad se u ugovoru navodi da se one mogu koristiti dok ne postanu dio gradevinskog podrucja, na što odgovara da je tada bio na snazi režim društvenog vlasništva te da su se sve nekretnine dobivale tek na korištenje.
Obje strane zadovoljne
Tvrdi i da Puljanka nije unijela 17 spornih cestica u temeljni kapital, vec 15 (koncem prošle godine u odgovorima na naš upit o istoj temi naveo je 17 nekretnina, op. a.). Takoder, smatra da ta tvrtka ovom presudom nije izgubila gotovo ništa. To potkrepljuje podatkom o 16.823 cetvornih metara zemljišta koje je 1992. upisano u temeljni kapital, dok su im za sada ostala, kako on tvrdi, 12.503 kvadrata. Napominje, medutim, da su sporne još tri cestice koje ce se navodno naknadno parcelizirati, cime bi Puljanka po njemu mogla dobiti još oko dvije tisuce kvadrata, što znaci da je ta tvrtka ipak ostala bez najmanje dvije tisuce cetvornih metara zemljišta koje je unijela u temeljni kapital.
- Time smo manje-više zadovoljni. Nismo ni tražili ništa više od onoga što smo smatrali da nam pripada, odnosno ono što smo upisali u temeljni kapital. Neke smo parcele vec ranije prepustili Vodnjanu, jer nije bilo nikakve logike da ih zadržimo buduci da su postale ili cesta ili okucnice vec prodanih zgrada, dok je jednu Vodnjan prodao prije okoncanja spora, kaže Faggian.
Goran Pajic, odvjetnik koji je u ovom slucaju zastupao Grad, nije želio ulaziti u analizu problema kako je moguce da su neke nekretnine unesene u temeljni kapital Puljanke, iako kaže da je u tužbi spomenuo rijec "prijevarno" upravo u tom kontekstu.
- Mogu samo reci da smo zadovoljni ishodom, što temeljimo i na cinjenici da su i nekretnine koje su u postupku pretvorbe bile upisane u temeljni kapital Puljanke konacnom presudom pripale Vodnjanu, kaže Pajic.
Pulski odvjetnik naglašava da su ovim postupkom riješena i goruca pitanja stanovnika stare Barbarige, a ticu se vlasništva nad nekretninama. Neki su stanovnici stare Barbarige svojedobno otkupili stanove od Opcine Pula, a neki od njih su i bivši djelatnici Puljanke. Problem je bio što nikada nisu mogli uknjižiti vlasništvo nad tim nekretninama buduci da je Puljanka upisala vlasništvo nad zgradnim cesticama. Stanari tih zgrada tako nisu mogli raspolagati svojim stanovima, prodavati ih ili nasljedivati. Sada se, medutim, mogu upisati kao vlasnici nekretnina. Drugi problem je bio i s okucnicama, koje ce se nakon ove presude napokon moci formirati.
Nitko nema pravo žalbe
Sudski spor je, inace, okoncan arbitražom cije je mišljenje bilo obvezujuce za obje strane. Iako je Puljanka cini se izvukla tanji kraj, nitko više nema pravo žalbe. U njenom su vlasništvu ostale tek cetiri cestice, koje doduše nose oznaku zgradnih, ali je zapravo rijec o ruševinama.
Zanimljivo je da Opcina Pula nije dala na korištenje Puljanci samo zemljište u Barbarigi, vec i na podrucju današnjeg grada Pule te opcina Medulin i Ližnjan, što nam je koncem prošle godine potvrdio i sam Faggian.
"Tijekom 1980. i 1981. godine tadašnja Opcina Pula je dodijelila tadašnjoj RO Puljanka OOUR Poljoprivreda niz katastarskih cestica poljoprivrednog zemljišta u više katastarskih opcina, sve sa svrhom okrupnjavanja zemljišnih površina pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju i privodenja tih nekretnina svrsi. Primjerice, na tim su nekretninama podignuti brojni nasadi maslina u Barbarigi, vinogradi izmedu Pule i Medulina, breskvici na Campanožu i slicno. Tom prilikom dodijeljene su, uz navedeno poljoprivredno zemljište, i neke zgradne cestice, dakle vec tada izgradeno gradevinsko zemljište", naveo je tada Faggian u odgovorima na naše upite.
Jucer smo ga upitali zbog cega po njegovom mišljenju nisu i Grad Pula, odnosno opcine Medulin i Ližnjan, poput Vodnjana, podignule tužbe protiv Puljanke, ili mirnim putem pokušale doci u posjed nekretnina koje su im eventualno mogle pripasti, na što nam je odgovorio da to još uvijek ne znaci da one nece tražiti povrat zemljišta i to, kako kaže, vjerojatno po istom modelu.
- Naglašavam da Puljanku ni u jednom trenutku nisu zanimale nekretnine koje nisu ušle u pretvorbu, a to je prema tadašnjem zakonu bilo poljoprivredno i šumsko zemljište, zakljucuje Faggian. (Bojan ŽIŽOVIC)
Neriješeno pitanje uljare
Iako je spor s Puljankom okoncan, Vodnjanu ostaje još uvijek riješiti pitanje vlasništva s Agroproduktom, koji je u ovom sporu bio drugotuženik. Grad se s Agroproduktom spori oko vlasništva nad uljarom u Trgovackoj ulici te vinskim podrumom kraj željeznicke stanice, o cemu se ocito nije razmatralo u arbitraži.
I Šerbedžija bio kolateralna žrtva spora
Jedan od onih koji je bio kolateralna žrtva spora izmedu Puljanke i Vodnjana bio je i poznati glumac Rade Šerbedžija. On je 2002. kupio tri parcele od Grada, uredio staru kucu, gdje cesto i boravi, pogotovo u ljetnim mjesecima. Naime, njemu je Grad prodao nekretninu u trenutku kad je na snazi bila pravomocna presuda u korist Vodnjana, koja je kasnije, medutim, vracena na ponovno odlucivanje. Zbog te se cinjenice Šerbedžija donedavno nije mogao upisati kao vlasnik nekretnina u staroj Barbarigi.