Eli Mohamad, 33-trogodišnji Puljanin, proteklih je mjeseci bio dijelom svjetske znanstvene elite. Usred Silicijske doline u Kaliforniji, na prestižnom Singularity Universityju, u kampusu središnjeg NASA-inog istraživačkog parka, proteklog je ljeta dva i pol mjeseca bio dio tima koji je učio i domišljao kako u sljedećem desetljeću unaprijediti život barem jedne milijarde ljudi na Zemlji.
A način na koji je ušao u program ovog sveučilišta bio je više nego briljantan – od 4.000 prijavljenih kandidata, mladih znanstvenika, poduzetnika i lidera iz cijeloga svijeta, izabrano je njih 80 iz 36 zemalja i među njima je bio i Eli, kao jedini Europljanin.
Za ulazak na ovo učilište, koje zapravo djeluje kao neprofitna i nevladina organizacija, nagrađen je s 25.000 dolara za pohađanje desetotjednog diplomskog programa. Riječ je, naime, o sveučilištu
koje stvara globalnu mrežu poduzetnika, tehnologa i menadžera te im pomaže stvoriti rješenja i aplikacije disruptivnih tehnologija za dobrobit čovječanstva.
Nakon završene pulske gimnazije odlazi u Dubrovnik gdje je diplomirao na American College of Management and Technology, a potom je i magistrirao na sveučilištu Sussex na području upravljanja tehnologijom i inovacijama.
Trenutno je zaposlen u domaćoj konzultantskoj tvrtki Sense Consulting, gdje razvija i upravlja projektima koje financiraju organizacije za međunarodni razvoj, poput EU-a i Svjetske banke, te na inovacijskim projektima. Sve to bio je više nego dobar povod za razgovor s uspješnim Puljaninom.
- Kako je došlo do toga da ste se prijavili na Singularity University i s kakvim ambicijama te kako se u konkurenciji 4.000 britkih i obrazovanih umova iz cijeloga svijeta upada u grupu od njih 80? Kako je izgledalo testiranje i sama prijava?
- Pratio sam ih od samog osnivanja 2009. godine, gledao predavanja na njihovom YouTube kanalu i divio se umovima koje su privukli i predavačima koji su predstavljali nove ideje i izazivali status quo. Jednostavno sam se morao prijaviti – znao sam da je to za mene. Na program se prijavljuje putem njihove web-stranice. Potreban je detaljni životopis, pobrojati sva znanja, želje i vještine, piše se nekoliko eseja i snima se video u kojem se treba objasniti zašto baš ja zavređujem biti pozvan na SU. Sve sam to pripremao tri mjeseca. Nema posebnog testiranja, ali se nakon prvog kruga održava intervju preko Skypa. Zanimljivo je reći da su svi zaposlenici u menadžmentu SU-a (oko 20 osoba!) zapravo i u odboru za ocjenjivanje prijava. Kad sam tamo stigao malo mi je bilo neobično da svatko zna naša imena.
- Družili ste se i učili od vrhunskih menadžera i znanstvenika. Kako biste ih opisali i tko je na Vas ostavio najveći dojam?
- Imali smo predavanja i druženja s vrhunskim menadžerima vodećih svjetskih tvrtki, velikim misliocima današnjice i inovatorima, nobelovcima i istraživačima. No, na mene su najveći dojam ostavili kolege polaznici s kojima sam proveo svih 10 tjedana, često družeći se i radeći do kasno u noć u NASA-inim prostorima.
Kada sam shvatio kakva sve postignuća imaju, bio sam šokiran. Na mom su programu polaznici bili investitori, direktori tehnoloških tvrtki, financijski stručnjaci koji su vodili milijarde dolara vrijedne akvizicije u Brazilu i Kini; dvije poduzetnice koje su osnovale svoje tvrtke odmah nakon srednje škole, a uspjele prikupiti više rundi rizičnog kapitala i prodati tvrtke za višestruke vrijednosti.
Više od 50 posto razreda su bili serijski poduzetnici, mnogi studenti su imali više doktorata znanosti i magisterija s najelitnijih institucija u svijetu; nagrađivani dizajneri, arhitekti i aktivisti u civilnom sektoru.
Jedna 21-godišnja Dankinja koja je u dobi od 17 izumila kemijski spoj na temelju ugljika koji blokira 99 posto ultraljubičastog zračenja te se sada upotrebljava kao preventiva za rak kože: ona sada posjeduje tri uspješne tvrtke. (Razgovarala Vesna KAPELOTO Snimio Darko JELINEK)
(VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU)