Tradicija je, kad su nogometaši Istre 1961 u pitanju, nastavljena i u Osijeku. I to u nekoliko smjerova. Nastavljena je ona koja govori da Puljanima godi osječko gostoprimstvo jer se u posljednjih pet susreta nisu kući vratili praznih torbi, ovo im je bio peti uzastopni pozitivan rezultat iz Gradskog vrta, imaju dva remija i tri pobjede.
Nastavljena je, nažalost, i tradicija da pulska momčad povede, ali ne pobijedi. U posljednjih pet prvenstvenih utakmica pulska je momčad u četiri navrata povela i potom ili izgubila ili osvojila samo bod. Jedino su protiv Slaven Belupa "zeleno-žuti" kapitalizirali početnu prednost. A nastavljena je, na koncu, i tradicija da gol zabije Dejan Radonjić. Stasiti napadač u Osijeku je postigao svoj već osmi prvenstveni gol, čime je postigao točno polovicu svih golova Istre 1961 u ovih 16 kola. Kad se tome doda da je Radonjić u nekoliko navrata i asistirao suigračima za gol, te da im je još više prilika namjestio, ali ih ovi nisu realizirali, jasno je da će svaki suparnik posebnu pažnju usmjeriti upravo "pulskoj devetki".
Čuvali su ga striktno, držali, po potrebi i udarali, ali je Radonjić svejedno zabio gol i u dva navrata Franjića i Špehara počastio asistencijama koje ovi nisu iskoristili. Bio je tako Švabo još jednom prvo ime susreta. Prošle je sezone u Gradskom vrtu zabio za 1:0 pobjedu u 24. kolu, ovoga je puta na istom stadionu njegov gol bio dovoljan samo za bod.
- Dobro je što smo opet ostali neporaženi i što je tako Osijek i dalje ispod nas na ljestvici. Međutim, morali smo i bolje. Da mi je netko prije utakmice ponudio bod, vjerojatno bih ga odmah uzeo, ali sad ostaje žal što nismo pobijedili - rekao je nakon jučerašnjeg rekuperacijskog treninga na "Drosini" Dejan Radonjić. - I to nam se stalno ponavlja, povedemo i ne pobijedimo. Premalo bodova osvajamo. Zapravo, to naše vodstvo protiv svakog suparnika u posljednje vrijeme pokazuje kakvi smo. Kakva smo mi momčad kad smo svježi, odmorni i kad visoko stisnemo suparnika.
Tada svakoga možemo dovesti u probleme, pa čak i Rijeku. Dobro, Rijeka bi poslije naplatila svoju kvalitetu, ali s ostalima smo morali osvojiti više bodova. Nažalost, uvijek padamo u zadnjih 20 minuta. Tako i ovu utakmicu u Osijeku možemo podijeliti na dva dijela, zapravo na prvo i drugo poluvrijeme. Imali su oni nešto više loptu u nogama, imali više šansi, ali sve smo mi vrlo dobro kontrolirali. Naravno, da je umjesto Osijeka bila neka momčad s kvalitetnijim igračima iskoristili bi one šanse i teško da bi se mi potom vratili u igru. Ovako smo opet mi prvi zabili.
Na iznenađenje mnogih trener Pamić je ponovno momčad nakrcao ofenzivcima. Iako su mu to mnogi zamjerili protiv Zadra, iako je i sam priznao da mu tako momčad nema pravi balans između napada i obrane, još je jednom uz Radonjića od prve minute poslao Franjića i Joa, dvojac koji ipak ne može odigrati više od pola sata na visokoj razini.
- Naš startni sastav u Osijeku je za mnoge bio iznenađenje, ali ne i za mene. Dreven i ja smo skupa u sobi i ja sam mu uoči utakmice rekao da će sigurno braniti i potom sam mu rekao cijelu postavu za koju sam mislio da će otvoriti utakmicu. Pogodio sam deset od jedanaest igrača, fulao sam samo desnog beka na kojem je igrao Horvat, a ja sam mislio da će trener ipak staviti Pavlovića. Imao sam takav osjećaj da ćemo odmah zaigrati sa svim napadačima. Možda je to i zato što razmišljam slično kao trener Pamić. Opet je dobro krenulo i da smo mi na početku bili malo mirniji, dali pravi zadnji pas, ušli bi u dvije stopostotne prilike, što znači da je trener dobro isplanirao. Nažalost, naša izvedba na travnjaku nije bila prava. Dok smo se držali njegovih uputa o tome kakao da igramo, u kojim prostorima da se krećemo, s koliko dodira da igramo, sve je bilo dobro. A poslije smo se opet raspali.
U Osijeku je Radonjić imao dvije asistencije, petom za Franjića i potom glavom za usamljenog Špehara. Nažalost, Mikulić nije bi ugrožen.
- To su situacije koje bi mi morali realizirati, možda je do svježine, jer do kvalitete sigurno nije. To su kvalitetni igrači. Da je Franjić u onoj situaciji samo dignuo glavu, da je samo potkopao loptu i prebacio obranu, ja bih išao sam na golmana. Špeharu pak ne mogu zamjeriti što u onoj situaciji nije shvatio gdje ću spustiti loptu, a ja u onoj situaciji između dva stopera nisam mogao bolje odigrati. Šteta. (Roberto CAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU