Judaši Istarskog borca šesti su put uzastopno te osmi u klupskoj povijesti postali prvaci Hrvatske. Nakon što su nastup na prvom turniru Prve hrvatske lige, održanom u Kaštel Sućurcu, okončali s istim brojem bodova kao dva zagrebačka kluba, Lika i Zagreb, Puljani su u svom Pattinaggiu upisali svih pet pobjeda i tako još jednom potvrdili koji je grad u Lijepoj našoj perjanica ovog sporta. Dominik Družeta i ovom je prilikom bio stopostotan, maksimalno učinkovit bio je i mladi Damian Sokolović, a značajan su udio na putu do novog naslova imala i preostala trojica članova "udarne" petorke, Shun Kondo, Boris Maurović i Robert Klačar, kao i svi oni koji je trener Dean Ilić barem jednom "skinuo" za nastup.
Družeta spašavao
Krenuli su Puljani dvobojem s direktnim konkurentom Likom, koju su u Kaštel Sućurcu svladali rezultatom 6:4. Oba trenera prepisala su parove i kad je nakon očekivanog poraza Klačara od odličnog Slovenca Matjaža Trbovca te pobjede Sokolovića nad Filipom Novkovićem, Maurović uzvratio Mihaelu Topolovcu za poraz na prvom turniru, sve je ukazivalo na lagani trijumf. Međutim, s takvim se scenarijem nije složio Denis Beljić, koji je također bio raspoložen za vraćanje starih dugova i kad je on svladao Kondoa, kestenje iz vatre morao je vaditi Družeta. Prednost u težini bila je osjetno na strani njegovog protivnika Filipa Miljevića, no Družeta je još jednom pokazao zašto je u ovom trenutku najbolji hrvatski judaš te ipponom donio pobjedu Istarskom borcu.
Uslijedio je ogled s Pinkyjem za kojeg je trener Dean Ilić u najavi rekao da im ukupna pobjeda ne bi smjela pobjeći, ali da klub iz Velike Gorice svoje najjače predstavnike ima u kategorijama gdje su oni najslabiji te da im, shodno s time, uvijek otrgnu poneki bod. U Kaštel Sućurcu bilo je tako 6:4, ali na domaćem tatamiju Klačar je svladao Marka Draškovića, a Maurović Davida Korena, što je uz tri preostale očekivane pobjede bilo dovoljno za maksimalni trijumf Istarskog borca.
Različit scenarij
Istim rezultatom okončan je i onaj sljedeći meč, ali zato jer Kaštelani nisu doputovali u Pulu, a zatim je uslijedio dvoboj vrijedan naslova prvaka Hrvatske protiv Zagreba. Zagrepčani su u Kaštel Sućurcu slavili već nakon prve tri borbe, no ovom prilikom scenarij je bio poprilično različit. Istina, Klačar je opet morao priznati primat hrvatskom reprezentativcu Bernardu Azinoviću, a onda su uslijedile dvije slatke osvete, najprije Sokolovića nad Marinom Franušićem, a potom i Kondoa nad Dominikom Sumporom. Malo je stvari zakomplicirao Maurović porazom od Marka Valadžića kojeg je svladao u Kaštelama, ali Družeta je još jednom bio neprikosnoven u borbi u kojoj je jedina nepoznanica bila koliko će Vjeko Jelinek izdržati.
Tom pobjedom pitanje prvaka bilo je riješeno, nakon čega je još trebalo riješiti formalnost i trijumfom nad Dubrovnikom 1966 pulski turnir zaključiti sa stopostotnom učinkovitošću. Istarskom borcu posao je bio poprilično olakšan činjenicom da su Dubrovčanima tijekom dana ozljede poprilično prorijedile redove te u zadnjem ogledu nisu imali predstavnika u dvije najlakše kategorije, nakon čega su Ive Zenzerović i Družeta potvrdili trijumf, da bi u zadnjoj borbi Damjan Milošević izgubio od Pere Kristića, koji je tako Dubrovnik 1966 spasio "metle". (Ivica CEROVAC)