U dane kad se s tugom prisjećamo najmilijih, onih kojih nema, četrdesetak žitelja Puljštine posjetilo je dva velika mjesta stradanja stanovnika Istre u Drugom svjetskom ratu. Najbliža je Istri bila zloglasna Rižarna s mučilištima i krematorijem u predgrađu Trsta, ali mnogo je ljudi umrlo i u logoru Gonars kod Palmanove. Puljani su se podsjetili stravičnih zločina počinjenih nad nevinim ljudima, te zapalili svijeću u znak poštovanja prema stradalima.
Nacistički logor za uništenje Risiera San Sabba osnovan je u drugoj polovici rujna 1943. godine, nakon kapitulacije fašističke Italije. Zapovjedništvo logora je povjereno Odilu Globočniku, rođenom Tršćaninu koji je s devedesetak esesovaca premješten iz Poljske u Trst. U Poljskoj su vodili akcije istrebljenja Židova. Za odabir velikog dijela uhapšenika koji su dolazili s područja Istre, prije nego su ih upućivali u druge logore u Njemačkoj, a zatim i za njihovu likvidaciju, nacisti su u Trstu adaptirali kompleks zgrada bivše rafinerije riže San Sabba, pretvorivši je u pravo mučilište sa 17 samica, bazenima za umakanje logoraša i krematorijem po uzoru na Majdanek i Treblinku.
Od travnja 1944. pa sve do polovice travnja 1945. krematorij je bio stalno u pogonu pa se računa da je u njemu spaljeno oko 4.000 ljudi. Pretpostavlja se da je većina logoraša, prije nego što su ubačeni u krematorij, bila ugušena plinom. Primjenjivali su se i drugi oblici egzekucije, budući da su esesovci bili često u alkoholiziranom stanju pa su žrtve izdisale i nakon groznih mučenja.
Prema svjedočanstvima logoraša, u dvorištu logora bila su podignuta i vješala što znači da je izvjestan broj ljudi bio i obješen. Kako bi uništili trag zločina, nacisti su pepeo logoraša sakupljali u vreće, a zatim ga odvozili na otvoreno more ispred Trsta i bacali, kazivao je vodič, prof. povijesti Igor Jovanović.
- Meni je otac Martin u Rižarni bio zatočen tri tjedna, zatim je transportiran u Buchenwald odakle se uspio spasiti. Otac je bio zatvoren u Rovinju još za vrijeme fašizma, a nakon kapitulacije Italije Nijemcima su ga prokazali domaći fašisti. Drandići su iz Krmeda, mnogo je ih je ubijeno u ratu, kaže Atilio Drandić koji je s grčem na licu razgledavao prostorije i eksponate Gradskog muzeja Rižarna San Sabba, koji ima status nacionalnog spomenika.
U logoru Gonars umrle su 453 osobe. U njemu su većinom bili zatočeni stanovnici Ljubljanske pokrajine te stanovnici Gorskog kotara i Istre koji su prebačeni u Gonars iz koncentracijskog logora Kampor na otoku Rabu. Brojne trudne logorašice u 80 posto slučajeva rađale su već mrtvu djecu. To su samo neki od stravičnih podataka.
- Mnogo ljudi u našoj zemlji ni danas ne zna kakva je velika stradanja i žrtve u ratu podnio naš narod, uključujući i najmanju djecu, rekla je Dinka Jerin, inicijatorica ovog posjeta. Puljani su u posljednje vrijeme tragom antifašističke borbe i stradanja naroda posjetili i Petrovu goru, Jasenovac, Vis i Rab. (Napisao i snimio Ratko RADOŠEVIĆ)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU