Nekad se gostujućem bodu raduje kao suncu nakon kiše, drugom bi prilikom nakon gostujućeg boda zaplakali poput kišne godine. U kišom natopljenom Zadru u subotu su navečer lica igrača u zeleno-žutim dresovima oslikavala ovu drugu varijantu. Jesu, osvojili su bod u gostima, a to sigurno nije za baciti, ali..
Boksačkim žargonom, Puljani su Zadrane golom Alena Pamića bacili na pod i potom ih držali na konopcima, prijetili krošeima Križmana, Havojića, Ottochiana i Bačelić Grgića, a onda u trenutku kad je četvrti sudac pokazivao da će se igrati još pet minuta sudačke nadoknade, "popili" domaći sretan udarac, "lucky punch" Antonija Mršića iz "slobodnjaka".
Nije čudno da su na koncu upravo igrači Istre 1961 grogirani, s nevjericom u očima, ulazili u autobus koji ih je vraćao u Pulu.
Nije mogao vjerovati niti trener Igor Pamić na konferenciji za novinare nakon susreta. Svakakvih je utakmica prevalio preko leđa tijekom igračke, ali i trenerske karijere, ali ova je jedna od onih koje se pamte. I koje bole. Jer tako nadigrati Zadrane usred Stanova i ponovno, kao i lani osvojiti "samo" bod, nije lako svariti.
Nikad nisu bili bliži osvajanju punog plijena u Zadru. Ovako su i nakon šestog prvoligaškog gostovanja još u potrazi za premijernom pobjedom. Zaustavljena je pulska pobjednička serija, a tako je malo nedostajalo da se upiše i četvrta.
U posljednje dvije utakmice izvan "Drosine", u Vinkovcima i Zadru osvojili su "zeleno-žuti" četiri boda postigavši po gol, ali su istovremeno promašili barem po tri stopostotne prilike. Mogli su rezultatski "unakaziti" i jedne i druge suparnike. Tako su igrači trenera Pamića na dvotjednu prvenstvenu stanku otišli s bodom u džepu i grčem u želucu. (Roberto CAR)
CIJELI TEKST U SUTRAŠNJEM TISKANOM IZDANJU