Na stranu suvišna cjepidlačenja i polemiziranje o istraživačkim dosezima prve radionice, kao i dosezima prije četiri dana predstavljene prve publikacije o toj radionici Centra za nematerijalnu kulturu Etnografskog muzeja Istre (Centro per la cultura immateriale dell'Istria del Museo Etnografico dell'Istria), već i iznimno zanimljiv i intrigantan istraživački rad Istraži, zabilježi, sačuvaj - na temu što o Puljanima i Istranima misle studenti koji su u najveći istarski grad došli studirati iz drugih dijelova Hrvatske -opravdava i radionicu i publikaciji, ali i djelovanje svega tri godine starog pićanskog Centra za nematerijalnu kulturu Istre.
Denis Brandeis i Merita Kabaši intervjuirali su studente koji su u Pulu došli studirati iz drugih hrvatskih regija. Zatvorenost, nepristupačnost, nedruželjubivost stanovnika Pule ključni je dojam svih ispitanih studenata koje ilustriraju neka mišljenja i stavovi:
"Svejedno im je što se oko njih događa"… "Dobar si im samo dok im trebaš". Treći kaže kratko: "Organizacija - improvizacija". Studentica iz Pakraca pak veli: "Da sam znala, ne bih dolazila".
Evo poražavajućih komentara nad kojima bi se Puljani i Puljanke očito trebali razmisliti su: "Uopće ne mare za druge, samo za sebe". "U Puli moraš biti organiziran u njihovoj organiziranosti; nitko ti ne može dati informacije koju tražiš, ujutro i navečer nema žive duše, a popodne je kaos; cigarete moram kupiti dan prije jer ih sigurno neću moći kupiti uvečer ili u nedjelju".
Ipak, po dubini (dobroćudne) kritike izdvaja se ovaj zagrebački student: "Tu je kompleks malih gradova, relativno nerazvijenih, sa željom da budu posebni. Ako žele ostati takvi, u redu, ali ako se žele uzdignuti iznad toga i postati grad, neka se pokrenu!" O Istri je, pak, kazao: "Istra živi u prošlosti, a tako i Pula, što je vidljivo u raznim sferama društva i socijalnim odnosima. Istina, cijela je država po tome posebna, no ovdje je to itekako uočljivo". Bez dlake na jeziku bila je studentica iz Splita: "Istrani se drže visoko, misle da su država u državi: Slavonci dolaze radit, Zagrepčani žele naše pare, Dalmatinci su lini".
No, bilo bi nepravedno isticati samo ovaj praktični rad, ali i cijeli teoretski dio radionice Istraži, zabilježi, sačuvaj, koju je u studenome prošle godine, u 23 dana, pohađalo 70-ak studenata s raznih sveučilišnih odjela, a unutar kolegija dr. sc. Andrea Matoševića - Kulturna antropologija, etnografija industrija; povijesna antropologija i usmena povijest.
Andreas Kancelar, usput naš kolega fotoreporter, autor je dirljivog rada o Antonu Čonkašu, najstarijem i prvom pulskom kovaču nakon Drugog svjetskog rata, čovjeku koji je kreirao i iskovao mnoge lijepe pulske kandelabre, vrata, ali i po narudžbi luster za Radu Šerbedžiju, zatim ogromnu okruglu krletku za Josipa Broza Tita na Brijunima. O tome kaže: "Tito je dobio od nekog velikog pticu i trebalo je napraviti okruglu krletku kao zemaljsku kuglu; nitko je drugi nije mogao napraviti osim mene: moji dečki i ja radili smo je u dvorištu mjesec dana". (Zoran ANGELESKI)