Razgovarali smo s desetak Puljana, među kojima nema nijednog koji nije u barem minimalnom minusu od nekoliko stotina kuna. Među njima najbolje stoji visokoobrazovana Puljanka koja nikada nije bila u minusu sve donedavno kada joj je drastično smanjena plaća. Sada je u minusu, ali najviše do tisuću kuna, i to isključivo radi namirenja troškova hrane i režija.
- Jednostavno se prisiljavam ne trošiti na ništa drugo. Ipak, ne mogu reći da podržavam ili ne podržavam Linićev prijedlog jer mnogim je ljudima minus doista potreban da bi preživjeli.
Drugog sugovornika razbjesnile su Linićeve najave.
- Ne želim da me spašava ni Linić ni ova Vlada, koji se ne bi smjeli petljati u moj novac na mom privatnom računu. To je obračun s bankama preko leđa građana. Zašto se zadire u zaduženja građana, a država se i dalje zadužuje? Neka prvo srede svoja zaduženja. Neka mi Linić posudi 18.000 kuna, uredi mi dnevni boravak i plati djetetu školarinu. Kada se u sve petlja, neka se petlja i u ovo, a može mi i litru mlijeka i štrucu kruha svaki dan ostaviti pred vratima, ogorčen je on.
Druga sugovornica podržava financijsku disciplinu, navodeći vlastiti primjer. Bila je u minusu od deset tisuća kuna, a nakon što je otišla na porodiljni, drastično su joj srezana primanja. Nakon šest mjeseci porodiljnog počela je primati 2.500 naknade, ali joj je i banka zbog manjih primanja smanjila dopušteni iznos minusa.
- Ovo što čini Linić u načelu je OK, jer ako se ljudi ne mogu sami prisiliti na štednju, ovo je mehanizam kojim ih država kani disciplinirati. Podržavam Linića jer znam kako funkcioniramo i da većina nas ponekad troši glavom bez obzira. Znam ljude koji nemaju novac, ali imaju novi TV, novi laptop… Za to se sve plaćaju rate, ljudi kupuju na minus. Sad će se morati odreći tog luksuza, ali to je za njihovo dobro jer će im nakon godinu dana biti lakše. Mislim da će stvarno ljudima pomoći, većina nas živi iznad mogućnosti i sada padamo u nesvijest jer moramo štedjeti, priča naša sugovornica. (M. V. I.)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.