Nakon serije prosvjeda na ulicama hrvatskih gradova postalo je jasno da njihova brojnost, snaga i intenzitet nisu svuda podjednaki. Dok ulicama Zagreba "maršira" i po deset tisuca prosvjednika, kružeci gradom od Cvjetnog trga preko Kamenitih vrata do zgrade HDZ-a i stanova Vladimira Šeksa i Jadranke Kosor, u Rijeci i Puli na ulicama se, na mnogo kracim demonstracijama, okuplja nekoliko stotina ljudi.
U Slavoniji je prosvjednika nešto više, a cini se da je i bijes okupljenih snažniji, što se vidi iz poruka koje se središnjoj vlasti u Zagrebu šalju s tih skupova. Broj prosvjednika u Dalmaciji takoder nije velik - u Zadru i Šibeniku okupilo se, po izvješcima medija, ne više od 400 prosvjednika.
Pet minuta slave
Ocito, ne reagiraju stanovnici svakog dijela zemlje jednako na pozive za prosvjed, što ne mora znaciti da ih ne podržavaju. Istraživanja javnog mnijenja pokazala su da 70 posto gradana podržava osnovni zahtjev s prosvjeda - da Vlada Jadranke Kosor side s vlasti i da se raspišu izbori - ali tek nešto više od trecine ih želi osobno izaci na ulicu i prosvjedovati. Politolog Davor Gjenero naglašava da je sama "brojnost prosvjeda dosta upitna".
- Ako u Zagrebu, koji ima skoro milijun stanovnika, na ulice izade nekoliko tisuca ljudi, onda ti prosvjedi nisu veliki. U Puli i u Rijeci na prosvjede izade 300 ljudi, što je i za ocekivati u tim, ipak manjim gradovima, objašnjava Gjenero.
Sociolog Slaven Letica napominje da je važna okolnost, na koju malo tko u analizama obraca pozornost, medijska pokrivenost prosvjeda. "U Zagrebu mediji neprekidno slikaju i snimaju prosvjednike, uzimaju njihove izjave. Tu svatko može dobiti svojih pet minuta slave", napominje dr. Letica. "Osim toga," kaže, "u Puli i Rijeci nije na vlasti HDZ, njima je HDZ daleko. U tim gradovima, naprosto, HDZ nije politicki faktor. Tamo mogu glasati protiv IDS-a i SDP-a, ali glavni cilj prosvjeda je Vlada HDZ-a i Jadranke Kosor".
- Moramo imati na umu da je i u Istri i u Primorju desetljecima prisutna konkurentnost lokalnih i nacionalnih vlasti, slaže se Davor Gjenero. "Osim u razdoblju Racanove Vlade, u državi je na vlasti HDZ, dok su u tim županijama na vlasti SDP i IDS. Dakle, teško je lokalno prosvjedovati protiv onih koji nisu tamo." Jadranka Kosor je personifikacija vlasti", dodaje Slaven Letica, "i taj kult je sama stvarala. Zato joj se sada, kao središnjem objektu prosvjednickog gnjeva, to obija o glavu. Sva agresija ide prema njoj i HDZ-u".
Narodno veselje
Analiticari upozoravaju da su velike razlike i u mentalitetu te životnom stilu prosvjednika u raznim krajevima zemlje.
- Prosvjednici u Istri i Rijeci ne ocekuju, po mome mišljenju, da ce im izražavanje bunta protiv Vlade odmah stvoriti "raj na zemlji". Njihova gradanska svijest je drukcija, oni smatraju da se napredak postiže radom, što nije ocito u drugim gradovima, smatra Gjenero.
- U Zagrebu su prosvjedi postali narodno veselje. Na njima je sve manje mladih s Facebooka, a sve više umirovljenika i drugih gradana koji traže kruha i igara, tvrdi Letica.
Za slabiji intenzitet prosvjeda u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji "krivac" bi možda mogla biti i povoljnija ekonomska situacija. "Gospodarske prilike u Rijeci i Istri ipak su nešto bolje nego u Slavoniji ili u Zagrebu. To je sigurno jedan od razloga manjeg broja sudionika u prosvjedima", napominje Gjenero.
Svakako, te razloge valja uzeti u obzir kada se zbrajaju prosvjednici na Portarati i Korzu. Ali, to što se Puležanima i Rijecanima HDZ doima dalekim, ne znaci da se lokalne vlasti mogu posve "relaksirati".