Podignuo je mirovinu u banci, ušao u autobus, došao kući, a novčanika nema. Selima Hajrića u trenutku je oblio znoj. Koga ne bi, pogotovo ako je unutra novac s kojim valja preživjeti mjesec?
Vraćen i novac
Znao je da ga je mogao izgubiti jedino u autobusu. Zato je odmah nazvao Pulapromet, a kad tamo - novčanik. Vozač ga je zamijetio na sjedalu i predao ga u sjedište svoje firme. Sreći pulskog penzionera nije bilo kraja.
"Mislio sam da je gotovo, da je netko uzeo i počastio se. Ali još ima poštenih ljudi. Svakome kome ispričam da sam novčanik dobio natrag, da novčića nije falilo, iznenadi se. Sve je bilo unutra, i novac i dokumenti. Ti dokumenti su mi važni, njih je teško napraviti, a novac - novac dođe i ode", kaže Hajrić.
Počastio djelatnike
Pitamo ga je li počastio Pulaprometove djelatnike. "Naravno da sam ih počastio. Zahvaljujem im što su ljudi.", odgovara nam Hajrić.
I sam je, kaže, jednom pronašao novčanik jedne studentice i pošteno ga vratio, sa svim pripadajućim sadržajem. A studentica, priča nam, plače kao kišna godina. Pa ga i sada redovno nazove i čestita mu pokoji praznik. (B. ŽIŽOVIĆ)