Kad se nedavno povela rasprava o tome zašto umirovljenici, koji su sve donedavno imali pravo na besplatan, odnosno subvencioniran javni gradski prijevoz, moraju placati godišnje vozne karte, izneseni su zanimljivi podaci koji pokazuju kako žive pulski umirovljenici.
Vidljivo je to prije svega iz podataka o broju umirovljenika koji imaju i dalje subvencioniran javni gradski prijevoz pa nece ni ubuduce placati karte, ali i broju onih koji prelaze tu minimalnu mirovinu od tisucu kuna te ce, shodno mirovinskom razredu, placati mjesecnu voznu kartu.
Naime, prema rijecima direktora Pulaprometa Igora Škatara, postoji šest kategorija koje placaju i jedna kategorija koja ne placa karte. U potonjoj se nalaze umirovljenici s mirovinom do tisucu kuna. Njih je dosad cak 569 napravilo subvencionirane vozne karte.
U prvu kategoriju koja placa vozne karte ulaze, medutim, oni umirovljenici koji primaju vec 1.001 kunu mjesecne mirovine pa do 1.500 kuna. Njih vozna karta košta godišnje 150 kuna, a u Puli je karte napravilo 318 umirovljenika iz te kategorije. U drugoj kategoriji onih koji primaju od 1.501 do 2.500 kuna mjesecno Pulapromet je izdao 2.089 karata, i to po cijeni od 200 kuna godišnje.
- U trecoj kategoriji do 3.500 kuna mjesecne mirovine izdali smo 1.914 karata za 250 kuna godišnje, dok je u cetvrtoj kategoriji, koja seže do 4.500 kuna mirovine, karte, za 300 kuna godišnje, zatražilo 745 umirovljenika. Medu najvece mirovine spadaju one do 5.500 kuna pa je i to gornja granica primanja u petoj kategoriji, za koju ce karte koštati 350 kuna. U toj ih je kategoriji svega 145 umirovljenika doista i zatražilo. Svi oni koji primaju mirovine iznad 5.500 kuna placat ce godišnju kartu 400 kuna. I tu je stotinu umirovljenika zatražilo bonamente, rekao je direktor Škatar.
Iako je ovo tek djelic života pulskih umirovljenika, jer se radi uzorku od njih 5.880, na ukupno 14-ak tisuca, koliko se procjenjuje da ih živi u Puli, zorno je da ih, prema ovim podacima najviše prima od 1.501 do 3.500 kuna mjesecno, dakle cak njih 70 posto. Zabrinjava podatak da ih, po ovim podacima, gotovo desetak posto ima mirovinu manju od tisucu kuna.
No, to je statistika - što se kaže "tocan zbroj netocnih podataka". Pa ipak umirovljenica, ujedno i gradska vijecnica te predsjednica pulskog ogranka Sindikata umirovljenika Hrvatske, Neta Žikovic kaže da su ti podaci vrlo indikativni.
- Kada sam postavila pitanje novih voznih karata na Gradskom vijecu, nisam to ucinila slucajno. Mi doista imamo pad zahtjeva umirovljenika za voznim kartama. Radi se samo o umirovljenicima koji prvi put daju zahtjev za voznom kartom i to zato što su tek išli u mirovinu, zato što su navršili 65 godina života ili zato što ranije nisu koristili autobuse jer im nisu trebali, a sada im trebaju.
Dakle, takvih je umirovljenika u 2008. i 2009. bilo po 260, a pocetkom ove godine svega 60. Ne znam koliko umirovljenika godišnje zatraži obnovu vozne karte, to rade izravno u Pulaprometu, ali ne vjerujem odgovoru direktora Škatara da ce ta brojka biti na razini prošlogodišnjih. Stoga cu i dalje postavljati to pitanje i inzistirati na odgovoru jer cemo kao sindikat zatražiti da se u 2011. te cijene smanje barem za 50 posto.
Nažalost, najskuplji smo grad u Hrvatskoj, jer i Rijeka, Split, Zadar i Osijek imaju manje cijene, a relacije su im daleko vece. Dakle, pulski umirovljenici voze se na relacijama s manje kilometara za duplo vece cijene, istaknula je Žikovic.
Nažalost, socijalna slika grada koja je nedavno ugledala svjetlo dana nije obradila posebno siromaštvo. Ako je pak suditi po ovim podacima, najstariji sugradani ne žive nimalo lako. Ali, da apsurd bude potpun, svejedno spašavaju likvidnost pulskog gradskog prijevoznika.