Pulski vrtovi, koji bi, da je rijec o nekom drugom gradu u Hrvatskoj i svijetu, mogli prerasti u urbanu atrakciju, cekaju svog investitora koji ce ove zelene oaze prekriti debelim slojem cementa.
Naime, gradski procelnik za komunalni sustav i imovinu Damir Prhat je rijecima da je namjena površina na podrucju Pule koje su u vlasništvu grada ili države vec odredena GUP-om, odnosno prostornim planom Pule - a ta je namjena gradevinska - odagnao i posljednju nadu ljudi koji obraduju te javne površine da ce ondje ostati zelenilo.
Prhat je svim "vrtlarima" koji za sada još uvijek besplatno, bez ikakvih papira i naknade uzgajaju voce i povrce na gradskim i državnim površinama, porucio da ce kad-tad morati napustiti ta podrucja.
- Javne površine kojima je namjena vec odredena prostornim planovima uglavnom su u vlasništvu Grada i države, posebno one uz poslovnu zonu kod Getroa. Slicna je situacija i s ostalim vrtovima. Kada krenu investicije, a to je pitanje vremena, ti ljudi moraju znati da nemaju nikakav ugovor ni koncesijsko odobrenje i da ce jednoga dana morati otici s površina za koje je odredena namjena. Što se tice onih površina koje nisu obuhvacene prostornim planom, gradani se mogu obratiti Odjelu za komunalni sustav i imovinu radi dogovora o besplatnom korištenju. Necemo poduzimati nikakve mjere protiv onih koji koriste te površine, najavio je procelnik.
Teška mehanizacija prijeti i nekadašnjoj ekonomiji pulske bolnice, vrtovima koji su prije nekoliko desetljeca hranili pacijente, a danas su prepušteni bivšim radnicima bolnice ili onima koji su ih naslijedili. Oni su ovdje, iako od toga nemaju prevelike materijalne koristi, gotovo svakodnevno.
- Veliko je ovo, ali ce izgleda da nam uzmu. Grad ce tu napraviti parkiralište, mi to nagadamo, nitko nam ništa zvanicno ne kaže. Vec dvije godine sadim blitvu, špinat, pastrnjak, poriluk, ciklu, krumpir... Penzije nema, posla nema, ovo nam pomogne, prica nam Dragomir Fuštic.
Sedamdesetšestogodišnji Tomo Tikvic odmara u hladovini svoje parcele, budi ga tek škljocanje fotoaparata, a na pitanje smijemo li slikati, odvraca: "Može, samo nek' dobijete neki novac za to!" Iako i sam ima malo, Tomo, kao i ostali "bolnicki vrtlari", nesebicno dijeli ono što ima.
- Uzgajam za sebe, a dosta poklanjam. I vi cete dobiti koliko hocete kada izraste ovaj paradajz. Da vam dadnem jednu ružu? Evo, izaberite koju cete. Jeste za pivo?, pita Tomo. Neugodno nam je uzeti od covjeka zadnju kap piva, remetiti ruže, a još se neugodnije osjecamo kada se sjetimo koliko smo puta boravili na imucnim imanjima, u raznoraznim tvrtkama, a da nas nisu ponudili ni cašom vode.
Na pitanje koliko zemljišta koja obraduju gradani Grad Pula posjeduje,
iz Grada odgovaraju da se ne vodi službena evidencija. (M. VERMEZOVIC IVANOVIC, snimio D. MEMEDOVIC)