Kada će više u tom gradu završiti sa silnim kopanjima i takozvanim uređenjima komunalne infrastrukture? Pitaju se mnogi šećući kroz stoljetnu Pulu, pa tako i ja, koja u posljednjih mjesec dana više sliči na veliko gradilište, nego turističko središte u kojem sezona počinje ranije.
I tako su u lipnju naši cijenjeni turisti Dvojna vrata mogli pogledati vješto zaobilazeći kanale i gledajući više u pod kako se ne bi desila neka nezgodna situacija. Bolje nije bilo ni na ulazu u Kandlerovu ulicu, a taman kada mislite da ste prešli sve prepreke te mišolovke kanala za novi plin, eto i u centru samog centra, Flanatičkoj ulici gdje se skupi sav svijet ovog grada, škulja na škulji.
Hvala Bogu, i to se polako zakopalo i asfaltiralo i valjda će barem tijekom ljetnih mjeseci biti malo mira u tom gradu gdje se kopa, pa asfaltira, pa opet kopa i asfaltira. I to po istom mjestu svakih nekoliko godina.
I tako već godinama. A pritom se itekako zanemaruje estetika grada, a dan ne govorimo o okolišu i zelenim površinama, koje su Puli očito zadnja rupa na svirali. Nebrojeno puta, u našim smo novinama pisali o ruglu, jer drugačije se to ne može nazvati, oko najpoznatijeg spomenika - Arene.
I dok su neki, poput mene, mislili da je gora situacija s lijeve strane gdje se po skalinama dižete u obilazak ovog fascinantnog spomenika, bogami će vas neugodno iznenaditi i "predivan" okoliš s desne strane amfiteatra koji se niti ne može nazvati okolišem.
Pa zar nije sramota grada da nije sposoban već godinama barem upristojiti tu javnu površinu gdje dolaze apsolutno svi gosti u Istri, a da ne govorimo o domaćima? Ako tako treba izgledati javna površina oko neprocjenjivog blaga Istre, onda je svaka riječ suvišna.
Pohvale se Gradu, koji se uvijek ponosi svojim parkovima, ne mogu dati ni kada su u pitanju površine na glavnom ulazu u grad, onaj novi na koji se lani čekalo mjesecima. Kružni tokovi su gotovi, četverotračna cesta ubrzala je protok prometa.
I svaka čast da je konačno i to usko grlo riješeno. Međutim, tko je odgovoran za uređenje okoliša, ili barem košnju oko crkve u Šijani? Trava do pola metra! Ista onakva kakva je do nedavno krasila najveći kružni tok u gradu i Istri koji je navodno trebao biti uređen po posebnim idejnim projektima i prijedlozima. Možda rivu uopće ne bi trebalo ni spominjati u ovom kontekstu jer svatko tko je jednom prošao njome, jasno mu je da se na to mjesto ne treba vratiti. Osim radi Svjetlećih divova. I nakon toga brzinski nestati. (Barbara BAN)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU