U vrijeme velikih vrućina nije teško zamisliti mjesto na kojem nitko ne želi biti. Mjesta su to gdje nema mogućnosti osvježenja, hlada ili bijega. Jedno od takvih mjesta, barem u posljednjih 10-ak dana jesu Pulaprometovi gradski autobusi u kojima se ljudi tijekom vožnje nerijetko "kuhaju" na više od 40 stupnjeva Celzija. K tome, u najtoplijem dijelu dana, od 14 do 17 sati, u bus se nakrca gotovo stotinu ljudi i eto pakla u gradskom autobusu.
Avantura zvana "paklena vožnja" najizraženija je u poslijepodnevnim satima, i to pogotovo na liniji prema Verudeli koja je najprometnija jer se njome voze kupači. Mnogi su se građani, naime, a među njima i niže potpisani novinar, odlučili koristiti javnim prijevozom budući da je prometna gužva u gradu nesnosna pa je pametnije voziti se autobusom i ne razmišljati o parkingu, stajati satima u koloni, kuhati se na vrućem asfaltu. Upravo su u tom smjeru išli i savjeti gradske uprave o nužnom većem korištenju gradskog prijevoza.
Namjera je dakle, bila ispravna, no kako stara poslovica kaže, dobrim je namjerama popločan put do pakla, jer čovjek se u gradskom autobusu, posebno u vrijeme najvećih gužvi i nesnosnih vrućina, doslovce osjeća kao da je u paklu. Temperatura se opasno približava brojci 50, zraka niotkud, mjesta je dovoljno tek za pokret ruke koja briše znoj s čela, a povratka nema.
Situacija je donekle podnošljiva ukoliko radi klima u autobusu i dok se ne zaustavi na Giardinima. E tada ne pomaže ni klima ni improvizirane lepeze. Jer na Giardinima tradicionalno ulazi najviše ljudi. I turista. Nerijetko upravo ondje, uđe i do 50-ak ljudi, a bus stoji i do 15 minuta.
Zastoj naime, rade oni koji plaćaju kartu od 11 kuna novčanicama od 200, posebno turisti koji k tome, sa sobom vuku teške rance i raznorazne morske rekvizite i nije rijetkost da s njima mlate ljude po glavama. Valja reći da su na Giardinima čak dvije stanice udaljene svega desetak metara, no autobus se uredno zaustavlja na obje.
No, što je tu je. Vani se ne može, nego valja otrpjet još dodatnih 15-ak minuta pakla i dokopat se odredišta. (N. SOFTIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.