U sklopu Drugog medunarodnog simpozija glazbenih pedagoga na pulskom sveucilištu u dvorani "Tone Peruško" u subotu je predstavljena knjiga pulske muzikologinje Lade Durakovic "Ideologija i glazbeni život: Pula 1945. - 1966.".
Urednik Stanislav Tuksar rekao je da se autorica bavi socijalnom poviješcu glazbe, proucava utjecaj društvenog konteksta na glazbu, a Durakovic je jedna od rijetkih koja se bavi glazbom u razdoblju Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. Ovo je njena druga knjiga, a u prvoj je pisala o glazbenom životu Pule u razdoblju fašisticke diktature.
Tuksar naglašava da Durakovic istice pozitivne aspekte tog razdoblja jer je zbog politike i ideologije publika u Puli imala priliku konzumirati jaka imena, primjerice opere, u Areni. Durakovic svoju studiju otisnutu na više od 200 stranica temelji na cvrstim cinjenicama. Ima ovdje i pikanterija o ljudima koji su bili važni za glazbu, ali Tuksar prijateljski porucuje - koga zanima, neka kupi knjigu i sam otkrije.
- Pula je svoj urbani identitet gradila baš na glazbenim dogadanjima, rekla je autorica te dodala da ih je bilo jako puno. Usprkos tome, imala je problema s gradom koju je sama sakupila jer je dio uništen ili otuden. "Pokušala sam pisati tako da knjigu može citati i široka publika, oni koji nisu glazbenici", kaže Durakovic.
Istice da je razdoblje o kojem piše, pogotovo dio nakon 1947., egzodusa i naseljavanja te nove, ideologizirane kulturne politike obilježila i kulturna edukacija širih slojeva, zbog cega se puno mladih zainteresiralo za bavljenje glazbom i tada su položeni temelji glazbenog amaterizma. Konacno 1952. pocinje uzmicati socrealizam i za mišljenje se pocinje pitati ljude koji imaju veze s kulturom.
Nakon rata, vec 1948. i 1949. nastaju kulturno-umjetnicka društva, u kazalištu je 50-ih djelovao glazbeno-scenski ansambl, pocinju operne sezone u Areni, itd. Iz tog razdoblja, kaže pulska znanstvenica, baštinimo i glazbenu tradiciju kojom se današnji politicari, doduše tek deklarativno, ponose i podržavaju je.
Završni period koji je obraden u knjizi poseban je i zbog pocetaka zabavne glazbe i jazza koji je bio zabranjen kao izraz zapadne dekadencije.
Knjigu je objavilo Hrvatsko muzikološko društvo o cijoj je 20-godišnjoj povijesti i izdavackoj djelatnosti govorila Vjera Katalinic. Predstavljanje knjige prigodno su uvelicali mezzosopranistica Sofija Cingula, flautistica Samanta Stell i Vesna Ivanovic Ocvirk, a culi smo dvije skladbe Slavka Zlatica i Nela Milottija. (M. RADIC)