Pula: Tijekom ferija malo aktivnosti za djecu

Klizanje je svakako bilo svijetla točka u zimskom sivilu (M. ANGELINI/arhiva)
Klizanje je svakako bilo svijetla točka u zimskom sivilu (M. ANGELINI/arhiva)

Za razliku od prosinca, kada se gotovo svakog dana na raznim lokacijama odvijao vrlo bogat program, od raznih radionica do predstava, u siječnju u Puli gotovo nije bilo nikakvih organiziranih događanja. Misli se pritom na aktivnosti za djecu i učenike koji su na školskim praznicima. Dobro to znaju roditelji školske djece, posebno one u višim razredima, koji nam vele da već nakon nekoliko dana praznika djeca ne znaju kud bi sa sobom. A ni oni s njima.

Oni koji su bili te sreće otišli su na skijanje, no većina ih je ipak ostala kući te su praznike proveli uglavnom ispred televizora ili računala. Dvorane su više-manje bile zatvorene, klubovi također, a ostale slobodne aktivnosti mogle su se pobrojati na prste jedne ruke. Svijetla točka u sivoj zimskoj svakodnevici svakako je bilo klizalište na Verudeli, koje je svih dana bilo dupkom puno.

- Hvala Bogu pa bar to imamo, rekli su nam roditelji koje smo ondje zatekli.

Potrudili su se i u Gradskoj knjižnici i čitaonici, gdje su se na Dječjem odjelu svakodnevno, od 11 sati mogle igrati društvene igre. Nešto događanja bilo je u pojedinim sportskim klubovima ili ustanovama, no zabava i slobodno vrijeme tijekom školskih praznika uglavnom su se sveli na šetnje ili aktivnosti na kvartovskim sportskim igralištima. Nekolicinu smo osnovaca tako zatekli na igralištu Nove Verude.

- Na skijanje ne idemo pa smo morali smisliti nešto drugo. Igramo se loptom, gibamo se i na zraku smo, nije ni to loše, veli nam jedna baka koja je s unukom igrala nogomet.

Dodala je da bi bilo dobro da djeca tijekom praznika imaju organizirane zabave ili radionice jer je važno da budu aktivni, a ne samo da igraju igrice na računalu. Nešto dalje od njih, na obližnjim klupicama bila je skupina osnovnoškolaca koja je igrala karte. Kažu nam da se tako zabavljaju jer im se "ne da biti u kući po cijele dane", a nemaju kamo drugdje otići. Ispričali su nam da su već nekoliko puta bili na klizanju, ali im to dosadi. Odlučili su se tako na igru u kvartu, uz karte i povremene utakmice malog nogometa ili košarke.

- Djeci treba aktivnosti, no isto tako im tako treba nadzor. Bez obzira što je pohvalno što se igraju na igralištu, nije pohvalno što se uvijek netko nađe da sve to uništi, od koševa do ograde, a ne moram govoriti o smeću i praznim bocama, rekao nam je pak susjed Kristijan Dellabernardina Kolumbo. (N. SOFTIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter