Nagrada "Marijan Rotar", koju Festival igranog filma u Puli dodjeljuje pojedincima i ustanovama koji su podjednako svojim idejama i djelima spojili Pulu i film, ove je godine pripala najzaslužnijem akteru u hrvatskoj kinematografiji - publici. Nema tog domaceg filma koji bi bez nje mogao opravdati svoje postojanje. Ako drvo padne u šumi, a to nitko ne vidi, je li ono zaista palo? Naravno da nije.
Jednako pravilo vrijedi i za filmove, koje je publika i ovog, 57. festivala igranog filma u Puli pohrlila pogledati u Arenu. Pogledati zapravo i nije tocan termin, publika u Arenu dolazi živjeti film, pricati s filmom, ljutiti se na film, plakati zbog njega, smijati mu se, pljeskati mu, stvarati svoj film, dati filmu smisao.
Producenti, redatelji, glumci i svi oni koji stvaraju magiju na platnu to znaju jer film je možda kralj, ali publika je car. Njihov je palac, usmjeren prema nebu ili prema paklu, konacni arbitar, sve ostalo je dekor.
Od 10. do 24. srpnja Pula je ponovno prestala biti "samo" najveci grad u Istarskoj županiji i postala je glavna glumica hrvatske kinematografije. "U redu, gospodine De Mille, spremna sam za svoj krupni plan", kaže Pula, a što je filmska kamera u tom kadru zabilježila? Pomnom analizom vidljivo je puno živopisnih detalja.
U jednom uglu vidi se pulski Kaštel koji je povecao broj sjedala s 300 na 600 i u istom trenu udvostrucio svoju publiku. Niže je kino Valli, koje onim Puljanima koji su godinama trunuli bez kina još uvijek izgleda kao fatamorgana. Bliže centru kadra su terasa Circola, veliki ekran na Portarati i koncertna euforija na Forumu, ali u sridi je Arena.
Što reci o glumcima i filmskim ekipama koje su danima šetale gradom? Oni privlace pažnju ljudi, ali nikako da se natjeraju biti glamurozni. Možda je opuštena atmosfera koja vlada festivalom ulijenila stanovnike crvenih tepiha, a možda shvacaju da u cijeloj toj prici i nisu toliko važni.
Festival igranog filma u Puli ne cilja na zvijezde, važniji su im filmski radnici. Njima je važno odati pocast - svima koji su radili za malo ili ništa novca da bi s pulskom publikom podijelili jednu kreativnu viziju, a to je ono najbitnije. Koncept festivala je sada kristalno jasan: dva su elementa osnovna - film i publika - sve ostalo bila bi samo skupa i nepotrebna priredba.