Sutra, prvog dana Sajma knjige u Istri, s početkom u 21 sat u muzejsko galerijskom prostoru Sveta srca otvorit će se izložba Mauricija Ferlina "Zatvoreno more (Climb Every Mountain)".
Osvjetljavajući bogat život našeg davnog sugrađanina Georga von Trappa, Ferlin spaja minsko polje, postavljeno u pulskom akvatoriju krajem kolovoza 1914., pokušaj proboja francuske podmornice "Curie" u pulsku luku u prosincu 1914. te činjenicu da je nakon njenog zarobljavanja i priključenja austrijskoj floti, njen zapovjednik postao von Trapp, kasnije planetarno poznat kao otac pjevajuće obitelji iz megapopularnog holivudskog filma iz 1965. godine "Moje pjesme, moji snovi" (u originalu "The Sound of Music").
Sulud pokušaj proboja
Autor s jedne strane stavlja u relaciju rat, prijetnju, zatvorenost i kraj jednog svijeta, a s druge optimizam i populariziranu europsku životnu priču na holivudski način. U tom filmu s osvojenih pet Oscara von Trapa je utjelovio Christopher Plummer, a štićenicu obližnjeg samostana, guvernantu i Georgovu buduću drugu suprugu Mariju Augusta Kutschera - Julie Andrews.
Osim autentičnih povijesnih dokumenata, predmeta, fotografija, knjiga i nacrta, izložba će ponuditi i autorske kreacije, koje neće preskočiti ni 1931., kada su von Trapp i njegova obitelj biciklima iz Salzburga preko Alpa u pet dana došli do Pule, gdje su posjetili otok Verudu odnosno Fratarski otok. Ferlin je kreirao izložbu u suradnji s Tajanom Ujčić. Producent izložbe je Sa(n)jam knjige u Istri, partneri Arheološki muzej Istre i Povijesni i pomorski muzej Istre, a bit će otvorena do 18. siječnja. Uoči izložbe razgovarali smo s Mauricijom Ferlinom.
- Možete li nam pojasniti koncept izložbe?
- Vremenski okvir kojem je inicijalno posvećena izložba je jesen 1914. godine, a sva tri tematska motiva govore o podmorju. Prvi je stanje u pulskom podmorju u jesen 1914. - miniran i zaštićen pulski akvatorij s položenih 1.450 mina u četiri rajona, u radijusu od 25 kilometara, sa središtem u Puli. Drugi je događaj u vezi s miniranošću - sulud pokušaj proboja francuske podmornice "Curie" kroz kanal između mina, da bi se zatim zaplela u baraži kod lukobrana. Usput, da je i prošla posljednju prepreku, čekali su je torpedne mreže, bitnice, torpiljarke... Treći link koji spaja razdoblje od sto godina je podmorničar von Trapp, koji će koncem 1915. postati zapovjednikom te iste podmornice, a koja će u sastav austrougarske vojske ući pod nazivom "U 14". Zanimljiva je koincidencija da je dva tjedna nakon što sam zaokružio koncept izložbe stigla vijest da je njegovo zadnje dijete, utjelovljeno u filmu, kćerka Maria Franziska (rođena 1914.), umrla u Vermontu u SAD-u stotoj godini. Tim se događajem tema sama zatvorila. Bitan mi je taj odnos "stanje-događaj-život", jer se to stanje miniranosti, to stanje straha može prenijeti i na sadašnjost. Ta metafora mi je važna - Puli i njenoj današnjoj pomorskoj (ne)orijentaciji kao da su "mine" ostale do danas. Pula se nikad u potpunosti nije vratila svom moru.
- To povezivanje 1914. i današnjice, osim na lokalnoj, pulskoj razini, odvija se i na univerzalnoj ravni?
- Osim univerzalnog pristupa, ono se odnosi i na život svakog od nas jer je danas teško vidjeti budućnost, sigurnost. Vlada neizvjesnost, kao da je blokada vremena, kao da je zaustavljeno vrijeme.
- Zašto Georg Ludwig von Trapp?
- On je u potpunosti protagonist prošlog stoljeća. Bio je aristokrat, bio je ratnik, podmorničar, pustolov, sanjar, bio je plodan otac koji se znao posvetiti djeci.
- Tako ga nije predstavio film "Moje pjesme, moje snovi".
- Ne, film ga tu totalno krivo prikazuje kao hladnog, strogog čovjeka, takoreći diktatora. Njegova su djeca bila jako razočarana kad su vidjela film. U svakom slučaju, kad je u njegov život nakon kraja Prvog svjetskog rata ušla buduća druga supruga Maria, bio je utučen. Izgubio je more, 1922. mu je umrla supruga Agatha Whitehead, inače unuka glasovitog izumitelja torpeda i graditelja podmornica, bankrotira 30-ih, uzgaja kokoši… Proživio je i uzlaz i pad, a opet, bio je hrabar, bio je čovjek trenutka. "Torpedirao" je stvari, usuđivao se ulaziti u rizik. Bio je dobročinitelj, njegova religiozna obitelj kasnije je bila misionarska; pronalazio je izlaze iz svih situacija i životnih iskušenja tog trusnog stoljeća (moto mu je bio: "Kad Bog zatvori vrata, negdje drugdje otvori prozor"), bio je holivudski filmski lik, pobunio se protiv nacizma…
- Njegovo odbijanje nacista je bilo i hrabro i riskantno.
- Nije on bio bilo tko, bio je austrijski heroj Prvog svjetskog rata i utjecajna osoba. Odbio je podmorničarsku službu na visokoj poziciji i nije dozvolio da mu jedan sin liječnik ode u vojsku, ne prihvaća poziv da s obitelji pjeva na Hitlerovom rođendanu.
- Izložba zahvaća i njegovu pulsku vilu u Budicinovoj ulici broj 11, kao i činjenicu da mu je u Puli rođeno prvo dvoje djece; a s balkona Svetih srca visi perzijski tepih. Zašto?
- Gestapovcu koji mu je uručio nacističku zastavu koju je morao staviti na kuću blizu Salzburga, von Trapp je rekao: "Bolje će biti ako izvjesim perzijski tepih".
- Premda je posrijedi bio rat, teško je ne razmišljati i o etičkim dimenzijama činjenice da je von Trapp kao zapovjednik više podmornica torpedirao desetak brodova i oduzeo brojne živote. Kako je to utjecalo na njega?
- To ne možemo znati, ali time otvaram izložbu; njegovom rečenicom iz memoara: "Dakle, to je rat", kojom je u svojim sjećanjima opisao trenutak nakon torpediranja i potapanja francuskog broda "Leon Gambetta", prilikom čega je poginulo preko 700 ljudi. Sasvim je izvjesno da se suočavao sa svojom savješću.
- Autor si znaka projekta "Puna je Pula/Pola gremita", ali i uspjele instalacije "1914" na pulskoj rivi. Zluradi komentari kritiziraju zašto se obilježava godina početka rata.
- 1914. je za Pulu godina kraja jednog razdoblja ubrzane izgradnje i razvijanja urbaniteta. U svakom slučaju, 1914. s pijetetom obilježavamo kao tragičnu obljetnicu, a ne kao svečarsku manifestaciju. Ljudima na promišljanje.
- Nisi od samih početaka na Sajmu, ali već si 14 godina jedna od njegovih ključnih osoba koja je, osim vizualnog identiteta sajma, bitno kreirala osebujan, ležeran duh, s naglaskom na autorima i njihovom intenzivnom kontaktu s čitateljima. Kako vidiš budućnost Sajma?
- Mislim da bi bilo dobro da se još više usmjeri prema publici i tretmanu tema; da se publika na neki način više razvija; da se više čita. Mislim da su to prvenstveni zadaci takve manifestacije koja popularizira knjigu. Knjige su opće, civilizacijsko dobro. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)