Desetak vrtićaraca, isto toliko školaraca, i tridesetak odraslih, pridružilo se nedjeljnoj rekreativnoj utrci u Ulici Mario Lussi na Stoji, obilježivši tako Dan Barakera i 70. obljetnicu pogibije Marija Lussija. Utrku je organizirala Udruga kineziologa Pula s ciljem da se što veći broj građana pokrene i trgne iz zimskog sna, te počnu stvarati zdrave navike već na početku godine.
Šta je već gotovo?
Iako utrka nije bila natjecateljskog karaktera, pa nije bilo niti nagrada niti obznanjivanja tko je stigao prvi na cilj, kompetitivnost se ipak osjetila, posebice među najmlađima. Vrtićarci su imali najkraću stazu, trčali su samo pola dužine ulice, i to im nije bilo dosta jer su svi po dolasku na cilj postavljali pitanje "Šta već je gotovo?". Odmah iza njih trčali su i školarci podijeljeni u dvije skupine, a njihova je staza bila dužina cijele ulice. Najdužu stazu imali su, ipak, odrasli, koji su trčali od početka Ulice M. Lussi do ulaza na Muzil i nazad, istrčavši tako tri kilometra. Među njima je bilo i atletičara i rekreativaca, a nekima je ovo bila prva utrka u životu, pa su bili jako ponosni na sebe bez obzira na to koji su po redu stigli do cilja.
Ne kaže se uzalud da su roditelji svojoj djeci najvažniji uzor, što se vidjelo i po ovoj utrci na kojoj su u lijepom broju sudjelovali i roditelji i djeca bodreći jedni druge.
- Mama nam je rekla da se održava ova utrka, pa smo htjeli doći jer volimo trčati. To mi je jako lijepo, kada trčim imam neki jako lijepi osjećaj u sebi. Zato sam se i upisala na atletiku u 9. mjesecu, rekla je 9-godišnja Pavlina Grgurević, koja je u utrci sudjelovala sa svojim bratom i sestrom.
Lijep i sunčan dan bez bure iskoristili su i prijatelji iz ulice u kojoj se održavala utrka, 10-godišnji Amar Avdić i pola godine mlađi Eveldin Božac, pa umjesto da sjede kod kuće i gledaju televiziju, ili igraju igrice, odlučili su se malo razgibati.
- Čuo sam od mame da će se održati utrka, pa sam nagovorio prijatelje da dođemo. Danas nije zima, a i lijepo smo se zagrijali dok smo trčali. Inače se ne bavim trčanjem, osim na tjelesnom ili kad igramo nogomet, ali nije mi teško, volim to. Važno je da smo izašli vani i zabavili se, rekao je Amar.
Lijep osjećaj u sebi
Svi su se natjecatelji po dolasku na cilj dodatno zagrijali i okrijepili toplim čajem, Cedevitom i jabukama. Inače, ovo je prva ovakva utrka na ovom području, a kako su rekli organizatori, namjera im je da postane tradicionalna.
- Drago nam je što se odazvao lijepi broj malih i velikih trkača i da nas je vrijeme poslužilo kako je bilo i najavljeno. Za prvu ovakvu utrku više sam nego zadovoljan, a vidim i na licima sudionika da smo napravili nešto dobro što smo ih potaknuli na trčanje. Siguran sam da ćemo uspjeti u namjeri da ovo bude memorijalna utrka, točnije da svake godine prvi vikend nakon praznika svi izađu vani i započnu s rekreacijom, rekao je zadovoljno Erik Lukšić iz pulske Udruge kineziologa. (Patricija SOFTIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)