Fra Berard Ante Barčić, najstariji član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, te najstariji franjevac na svijetu, preminuo je u utorak, 3. svibnja, u ranim jutarnjim satima, u pulskoj Općoj bolnici u 106. godini života, 91. godini redovništva i 83. godini svećeništva.
Fra Berard Ante Barčić rođen je u selu Kampor na otoku Rabu 22. rujna 1910. godine, od oca Ante Barčića i majke Matije, r. Staničić. Na krštenju je dobio ime Ante. Majka Matija rodila je sedmero djece i umrla trudna od upale pluća 1923. godine. Bog joj je podario radost da iz obitelji ima dvije redovnice, Mariju i Mandicu, te jednog svećenika, Antu, fra Berarda. Nakon toga se otac Ante oženio s Marijom, r. Ribarić g. 1923. i s njom je imao tri sina i jednu kćer.
Fra Berard je pučku školu završio u Rabu 1921. godine, a nižu državnu klasičnu gimnaziju 1925. u Senju. Dječačka želja da postane franjevac uslišana je u rujnu 1925. godine kada je krenuo prema Dubrovniku i na svoj rođendan, 22. rujna, obukao franjevački habit te dobio redovničko ime Berard, po prvom franjevačkom mučeniku. 27. kolovoza 1927. započeo je u Dubrovniku godinu novicijata, a 29. kolovoza 1928. položio prve redovničke zavjete. Više razrede klasične gimnazije pohađao je u Dubrovniku i Splitu gdje je i maturirao u rujnu 1930. godine.
Teološki studij pohađao je kroz četiri godine u Splitu, a vojnički rok odslužio je u Banja Luci. Za svećenika je zaređen 23. rujna 1933. godine. Poslije svećeničkog ređenja odlazi na studij prirodnih znanosti u Zagreb gdje je diplomirao 1938. godine. Iste godine radi kao profesor na Badiji gdje je njegova provincija imala nižu klasičnu gimnaziju s pravom javnosti. U međuvremenu je položio profesorski ispit pod naslovom „Biljnogeografski odnosi Otoka Badije“, u veljači 1944. u Zagrebu. Nakon II. svjetskog rata u Pazinu je otvorena biskupska klasična gimnazija gdje je predavao prirodne znanosti od 1945. do 1951. Bio je u Pazinskom sjemeništu kada je bl. Miroslav Bulešić podnio mučeništvo i sudjelovao je u prihvatu teško ranjenog mons. Jakoba Ukmara koji je pretučen u Lanišću. Vrlo je rado govorio o suživotu i suradnji s bl. Miroslavom Bulešićem kojemu se, kako je rekao u mnogim intervjuima, cijelog života molio za zagovor.
Na provincijskom kapitulu u srpnju 1952. fra Berard je izabran za provincijala franjevačke provincije sv. Jeronima. Tu je službu vršio kroz 9 godina. U prve tri godine službe u Zadru je predavao njemački jezik na biskupskoj klasičnoj gimnaziji. Po završetku provincijalne službe ponovno dolazi u Pazin i djeluje kao profesor u klasičnoj gimnaziji u Pazinu. U lipnju god. 1963. na Generalnom kapitulu Franjevačkog reda u Asizu izabran je za generalnog definitora za slavenske franjevačke provincije.
Ovu službu obavljao je u Rimu kroz četiri godine (1963.-1967). Po povratku iz Rima fra Berard je premješten u Split gdje predaje na franjevačkoj gimnaziji kroz 7 godina. Godine 1974. premješten je u Zadar i imenovan magistrom franjevačkih novaka. Tu službu vršio je dvije godine.
U franjevački samostan sv. Antuna Padovanskog u Puli fra Berard je došao 1978. godine gdje je proveo 38 godina obavljajući razne službe. Dok ga je zdravlje služilo aktivno je pomagao u župnom pastoralu, posebno u radu s Neokatekumenskom zajednicom.
Fra Berard je u svom izrazito plodnom spisateljskom djelovanju, osim mnoštva radova i članaka znanstvenog, teološkog, povijesnog i informativnog karaktera, napisao i 13 knjiga, od kojih treba istaknuti: S Pavlom VI. u Kristovoj Domovini, Ratna sjećanja jednog franjevca, Poratna sjećanja jednog franjevca, Franjo Asiški zrcalo Evanđelja, Mysterium tremendum (Euharistija i ispovijed), Biljnogeografski odnosi otoka Badije, Flora i vegetacija otočića Košljuna i druge. Uz to je surađivao u sljedećim revijama: Priroda, Istarska Danica, Obnovljeni život, Crkva u svijetu, Brat Franjo, Vjesnik Đakovačke nadbiskupije, Acta botanica croatica i časopisu Marulić.
Fra Berard je sve donedavno vodio kroniku samostana i župe, karitativno je pomagao najsiromašnije, primao i ispovijedao vjernike, koncelebrirao gotovo svakodnevno u crkvi, a kroz hladnije vrijeme služio je Euharistiju u svojoj sobi. Redovito je čitao dnevni tisak, Hrvatsko slovo, mjesečnik Priroda i katolički tisak, pratio društvena događanja, s braćom molio i sudjelovao na svim zajedničkim susretima i molitvama, zahvalan Bogu za svaki novi dan. Mnoge pozivnice za svoja brojna slavlja tipkao je sam na pisaćem stroju na kojem svakog Božića i Uskrsa osobno tipkao čestitke provincijalu, biskupima i provincijalkama više družbi. S braćom i sestrama u samostanu je živio jednostavnim životom, strpljivo podnoseći svoje tegobe, prikazujući ih za život svoje voljene provincijske zajednice.
Među brojnim proslavama organiziranim njemu u čast svakako valja istaknuti onu održanu 22. rujna 2013. kada je pater Berard Barčić proslavio dva izvanredna jubileja: 80. obljetnicu svećeništva i 103 rođendan; tom prigodom misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić; kao i slavlje 22. rujna 2015. godine kad je proslavio 90. obljetnicu od oblačenja franjevačkog odijela i života u Franjevačkom redu te 105 rođendan.
Nekoliko dana prije svoje smrti, nakon naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, primljen je u Opću bolnicu Pula gdje i preminuo u ranim jutarnjim satima 3. svibnja, na blagdan sv. Filipa i Jakova.
Euharistijsko slavlje i ispraćaj biti će u četvrtak, 5. svibnja, u 17 sati u samostanskoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Puli, a sveta misa, sprovodni obredi i ukop u petak, 6. svibnja, u 13 sati, u Franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu. (GI)