"Heroin sam poceo koristiti vrlo rano, vec s 18 godina. Prije toga sam uglavnom eksperimentirao s marihuanom, kokainom, tabletama ecstasyja i tripovima."
Klasicna je to prica gotovo svakog ovisnika o heroinu pa tako i našeg sugovornika koji je pristao otvoreno razgovarati o narkomaniji u Puli. Veli da poceci njegove nevolje sežu u djetinjstvo jer je vec sa sedam godina poceo pušiti cigarete, a prvi put se napio godinu dana kasnije.
Ulaskom u pubertet stvari su se pogoršale jer cigarete i alkohol više nisu bili dovoljni pa je poceo pušiti marihuanu, uzimati kokain te sve dostupne vrste tableta. S heroinom se susreo nekoliko godina kasnije, kada su ga njegovi prijatelji poceli koristiti za "spuštanje" nakon razuzdanih zabava pod utjecajem kokaina i ecstasya.
Od razorene obitelji do ovisnika
- Isprva je to bilo povremeno, iz zabave. Nalazili bismo se kod mene i tako provodili dane. Uvijek je netko nešto imao i u to vrijeme nisam razmišljao kako cu nabavljati heroin, rekao nam je prisjecajuci se strašnih trenutaka, poput onog kada ga je otac u sobi pronašao gotovo mrtvog, s iglom u ruci.
Kaže da ga ni takvi dogadaji nisu odvratili od heroina jer je mislio da može prestati u svakom trenutku. Medutim, s godinama je postajalo sve gore, društvo se raspalo i svatko od njih je krenuo u svakodnevnu mahnitu potragu za heroinom.
- Život se sveo na samo jednu misiju - pronaci šut. Ništa drugo nije bilo važno, kaže nam ovaj 31-godišnjak, iznoseci zastrašujucu istinu svakog ovisnika. Na pitanje kako dolazi do novca s obzirom da mu dnevno treba 100 do 150 kuna, samo se nasmiješio te rekao da se snalazi na razne nacine.
- Uglavnom su to krade, ipak je na koncu odgovorio, otkrivajuci da u Puli postoji vrlo dobro organizirana mreža ljudi koji kupuju ukradene stvari i kasnije ih preprodaju.
U Puli, kaže nam, ne postoje odredena mjesta na kojima se ovisnici drogiraju, no vecinom su to zabacene šumice ili napušteni vojni objekti i prostori u cijelom gradu. Veli da zato po cijelom gradu ima odbacenih šprica te da vecina ovisnika za to i ne mari.
Uludo potracene najbolje godine života
- I ja sam bio takav. Nije me bilo briga hoce li se netko nabosti i zaraziti. Bilo je važno da se "ufuram" i to je to, rekao nam je 31-godišnjak, koji i dalje pokušava pronaci nacin kako da se odvikne od heroina.
Ipak, zahvaljujuci udruzi Institut, ali i savjesti, danas više ne ostavlja iza sebe šprice, tim više jer boluje od hepatitisa. "Trudim se da zbog moje ovisnosti", istaknuo je, "ne nastrada netko nevin". Veli da se nada da ce uskoro na lijecenje jer je zbog droge uludo protratio najbolje godine te da ce konacno poceti živjeti pravi život.
Prica pulskog ovisnika potvrdila se nedavno u stvarnosti. Požar koji je buknuo u borovoj šumi na Sisplacu proteklog tjedna, osim potrebe za hitnim uredenjem vatrogasnih putova, otkrio je veliki problem s odbacenim narkomanskim špricama, kojih u pulskim šumama i napuštenim prostorima ima gotovo na svakom koraku.
Samo na toj lokaciji, nakon gašenja vatre, pronadeno je na desetke iskorištenih šprica, razbacanih oko prirodnih skrovišta u tom dijelu šumice. Što je najgore, a u što smo se i sami uvjerili obilaskom opožarenih površina, skrovišta s desecima iskorištenih šprica nalaze se tik uz glavne staze koje vode do mora, jedna prema Valkanama, a druga u Gortanovu uvalu.
Gotovo ista situacija docekala nas je i u ostalim šumicama - od one u Dolinki, Drenovice do Šijanske šume. Doduše, u zadnje se vrijeme cešce organiziraju akcije cišcenja pa je situacija nešto bolja, no to ocito nije dovoljno. Mjesecno se naime u Puli s raznih lokacija prikupi nevjerojatnih 20 kilograma ovisnickog otpada, što daje 240 kilograma godišnje.
- U kolovozu smo prikupili gotovo 27 kilograma odbacenih šprica i igala, i to je nekakav prosjek u ljetnim mjesecima, dok je tijekom drugih mjeseci u godini uobicajeno oko 20 kilograma, rekla nam je u srijedu predsjednica udruge Institut Varja Bastiancic. Napomenula je da oni jedini prikupljaju infektivni otpad, no bez obzira na to, dio ipak ostane u prirodi. Ciste na 56 lokacija u Puli.
Ponovila je da se u tu problematiku moraju ukljuciti svi, od lokalne vlasti do društva opcenito. Bastiancic je u više navrata rekla da u Puli ne postoje specificna mjesta na kojima se okupljaju ovisnici te da je svaki napušteni prostor, skladište ili šuma njihovo okupljalište.
Pozvala je stoga nadležne da zatvore i osiguraju takva mjesta jer su potencijalna opasnost za zdravlje te apelirala da se organizira što više akcija cišcenja i urede sve pulske šumice. Podsjeca da se na iglu svatko može nabosti, a to onda za sobom nosi niz problema i trauma.
Svaku crnu tocku dojaviti u Institut
Predsjednica udruge Institut Varja Bastiancic pozvala je gradane koji imaju saznanja o mjestima s infektivnim otpadom ili one kojima je potrebna pomoc da se jave na brojeve telefona 098/367-317 i 098/323-446 ili na e-mail adresu [email protected].
Takoder, Bastiancic apelira na gradane da zapamte i opišu tocnu lokaciju jer informacija da se "šprice nalaze u šumici pored Lungomarea" ne znaci ništa buduci da je šuma velika. (Nera SOFTIC)
Mjesta gdje se svaki mjesec skuplja odbaceni ovisnicki pribor:
- Premanturska cesta
- šuma Boškarica
- šuma u Pješcanoj uvali
- Kaštel
- šumica u Vinkuranu
- Šijanska šuma
- staro "Istrino" skladište na raskrižju Rakovceve i Vukovarske
- šumica iza rodilišta
- šumica na Monte Giru
- šumica iza nebodera u Krležinoj
- gradilište iza Stande u Šijani
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.