Nemogucnost korištenja prirodnog plina nakon kapitalnog gradskog projekta plinofikacije muci sve više Puljana. Pocinju izlaziti posljedice prelaska zgrada s gradskog na prirodni plin i mnogi s ogorcenjem isticu dodatne troškove, koji su rezultirali jedino nemogucnošcu korištenja tog energenta.
Kao razlog navode se neadekvatni dimnjaci u zgradama, zbog kojih se iz sigurnosnih uvjeta ne dozvoljava korištenje plinskih peci i bojlera. Posebno je to problem u velikim višestambenim zgradama. Izgradnja novih, adekvatnih dimovoda u takvim objektima košta više od stotinu tisuca kuna pa mnogi nisu u mogucnosti iznaci tolika sredstva, a i pitanje je koliko im se isplati jer na povrat uloženog cekali bi "sto godina".
- Pravila i propise nije pisala Plinara, vec su takve zakonske odredbe. Naravno da je sve moguce napraviti, samo je pitanje koliko to gradane košta i isplati li im se. Problem dimovoda može se riješiti projektom, no istina je da je izvedba novih dimovoda skupa - rijec je o stotinu tisuca kuna, možda i više. Medutim, takve su sigurnosne odredbe i mi ne možemo drugacije postupiti, kaže Dean Kocijancic, direktor Plinare.
I dok se zakonske odredbe ne mogu osporiti, neshvatljivo je da plinofikacija, koja je kapitalni gradski projekt, nekim gradanima nudi jeftiniji energent, ali neke ostavlja bez plina. Naime, višestambene su zgrade 20, 30 pa i više godina koristile gradski plin, a plinofikacijom odjednom zbog neadekvatnih dimnjaka ostaju bez mogucnosti korištenja najpovoljnijeg energenta ne bi li se grijale ili koristile ga za toplu vodu (za oba slucaja potreban je adekvatan dimnjak), jer su projekti izrade novog dimovoda preskupi kad se uzme u obzir da je pricuva potrošena na sanaciju derutnih fasada i krovišta te plinofikaciju.
- Na prirodni plin se jednostavno mora prijeci jer gradskog plina nestaje i uskoro cijela Pula ne bi imala plina. Na žalost, dosadašnja plinska instalacija bila je prestara i morali smo ici u kompletnu izmjenu mreže, istice Kocijancic. Navodi i da se svi koji su koristili gradski plin mogu, ako ispune uvjete, prespojiti na prirodni plin, a do ostalih gradana ce se mreža proširiti.
Kod prikljucenja na dimovode treba obratiti pozornost na još jednu stavku.
- Na jedan dimovod smiju biti prikljucena najviše tri plinska trošila, a u iznimnim slucajevima njih pet, po važecim tehnickim propisima koje je 2002. godine izdala Hrvatska strucna udruga za plin (HSUP). To, pak, definira ovlašteni inženjer-projektant u kontrolnom proracunu dimnjaka ili projektu plinske instalacije, pojašnjava Valter Buršic, rukovoditelj Odjela distribucije Plinare.
- Kada su trošila prikljucena, smije se preskociti jedan kat, odnosno ako su prikljucena ona na prvom, drugom, cetvrtom i petom katu može se dozvoliti da ne bude spojeno trošilo na trecem. Vrlo je bitna korelacija snaga prikljucenih plinskih trošila na dimnjak i njihov broj te dimenzija dimnjaka, zakljucuje Buršic.
Istice i da odgovor o mogucnosti korištenja prirodnog plina za grijanje ili bojler bez izrade novih dimovoda može dati samo ovlašteni inženjer, putem projekta plinske instalacije. (Piše Goran ROJNIC)
Plan plinofikacije po naseljima do 2013.
ŽUTO - realizirano - industrijska zona u zaljevu, bolnica,
Brionka, Monte Ghiro, Veruda Porat, Nova Veruda, Vidikovac, Šijana,
Zlatne stijene, Pješcana Uvala
ZELENO - 2011. - Monvidal, Veruda, Kaštanjer, Šišansko naselje, Sisplac, Stoja
PLAVO - 2012. - Gregovica, vile Vidikovac, Radiceva ulica, Monte Zaro, oko Arene, Punta
CRVENO - 2013. - širi centar