Pocetkom listopada na Opcinskom sudu u Puli donijeta je presuda, koja je u meduvremenu postala i pravomocna, a kojom su ukinuta dva rješenja o ovrsi javnog bilježnika na ukupan iznos od 13.500 kuna uvecanog za kamate zbog neplacanja parkinga. Radi se o slucaju Janka i Franice Kumlanc koje je tužio Pula parking zbog duga iz 2006. i 2007. godine, i to zbog neplacanja ugovorne kazne za parkiranje vozila bez parkirne karte u razdoblju od 24. ožujka 2005. do 1. listopada 2005. godine te od 22. srpnja do 1. prosinca 2006. godine.
Kako je bilo navedeno u prigovoru obitelji Kumlanc, osporeno je parkiranje vozila bez placanja parkirne karte na oznacenom parkirnom mjestu te je pojašnjeno da je vlasnik vozila invalid koji je uvijek parkirao na neoznacenom mjestu jer nije imao drugog parkirnog mjesta. U meduvremenu je tuženik Janko Kumlanc umro, a na njegovo mjesto su stupili nasljednici.
Sud je smatrao potraživanje Pula parkinga neosnovanim jer se temeljilo na podzakonskom aktu koji je u dijelu koji upravo regulira placanje ugovorne kazne, po mišljenju suda, protivan Zakonu o obveznim odnosima. Pula parking je svoje potraživanje temeljio na zakljucku o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na podrucju grada Pule.
No, sporno pitanje kojim se bavio Opcinski sud u Puli bilo je pitanje suglasja tog gradskog zakljucka s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske, jer podzakonski akti ne smiju biti u suprotnosti s Ustavom i zakonima, a ako jesu, tada se ne smiju primijeniti. Shodno Zakonu o obveznim odnosima, ugovorna kazna ne može biti ugovorena na novcane obveze, a sud je smatrao da je upravo to bio slucaj naveden u gradskom zakljucku na koji se Pula parking pozivao.
Tamo je, naime, pisalo da korisnik parkirališta, ukoliko, izmedu ostalog, nema parkirne karte - što je i bio konkretan slucaj iz spora - ili je nije istaknuo na vjetrobransko staklo ili je prekoracio dopušteno vrijeme parkiranja i slicno, mora platiti naknadu za parkiranje i ugovornu kaznu u iznosu od 80 kuna dnevno.
Sud je smatrao da je glavna svrha i cilj ugovora o parkiranju placanje novcane naknade za korištenje parkirališta u dopuštenom vremenu, dok ugovorna kazna od 80 kuna nije usmjerena na osiguranje da ce netko istaknuti parkirnu kartu ili ispuniti neku drugu obvezu predvidenu gradskim zakljuckom. Stoga je ocijenio da je taj dio zakljucka kojim se predvida naplata naknade za parkiranje i ugovorne kazne u iznosu od 80 kuna dnevno neustavan i nezakonit dio te ga se ne može primijeniti.
"Korisnik parkirališta, kao i svaki drugi sudionik u obveznom odnosu, dužan je uredno i savjesno ispuniti svoju obvezu iz ugovora o korištenju parkirališta, a to je platiti naknadu za parkiranje, a u situaciji kada to ne ucini po dospijecu, dužan je platiti i zateznu kamatu. Medutim, placanje naknade za parkiranje nije predmet spora. S druge strane, davatelj usluge parkiranja od korisnika parkirališta može zahtijevati samo placanje naknade za parkiranje s pripadajucim zateznim kamatama", piše, izmedu ostalog, u obrazloženju presude kojom je Pula parkingu osporena mogucnost da, uz naknadu za parkiranje, naplati i ugovornu kaznu od 80 kuna.
Komentar sudskog epiloga u parnici koju su oni pokrenuli zatražili smo i od direktora Pula parkinga Branislava Bojanica. On nije želio komentirati individualnu sudsku presudu, vec nam je dostavio priopcenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje je potpisala predsjednica Jasna Omejec, a u kojem piše da "Ustavni sud obavještava gradane da svi pravilnici gradova i opcina o naplati parkiranja, koje je Ustavni sud ocijenio neustavnim, prestaju važiti 31. prosinca 2009. godine, ali su do tog datuma na snazi i obvezuju sve na koje se primjenjuju".