"Zahvalan sam svima, prije svega volonterima Crvenog križa, voditeljici, Gradu Puli, svima hvala od srca. Da me nisu pokupili iz prikolice u Pješcanoj Uvali, gdje sam bio bez struje i vode, bio bih se smrznuo, ne bih imao što jesti, kao uostalom i mnogi drugi koji su dva mjeseca bili sa mnom u Gupcevoj. Zato im još jednom svima hvala", rekao nam je u petak 58-godišnji Jovica Savic prigodom svecanog otvaranja novouredenog prihvatilišta za beskucnike u Valturskoj u Puli.
Kako nam je ispricao Savic, rodom je iz južne Srbije, ali vec 30 godina živi u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo.
"Moj je život duga prica, a zapravo je sve krenulo nizbrdo nakon razvoda. Jedno vrijeme sam živio sam, ali onda sam ostao bez posla, našao se na ulici i obolio.
Dugo sam živio u kamp-prikolici u Pješcanoj Uvali odakle su me volonteri i pokupili. Sada cu ovdje boraviti šest mjeseci, koliko mogu, a poslije... Vidjet cu, najprije moram na operaciju", rekao nam je simpaticni Jovica.
Prihvatilište u Valturskoj može primiti 11 osoba, osam muških i tri ženske. Njima ce na raspolaganju biti 300-tinjak kvadrata podijeljenih na mušku i žensku sobu i dva odvojena sanitarna cvora, dnevni boravak, vešeraj i uredsku prostoriju te 600 kvadrata dvorišta.
Kako je tijekom svecanog otvaranja istaknula ravnateljica pulskog Crvenog križa Nevija Srdoc, u Gupcevoj su tijekom dva mjeseca volonteri zbrinuli više od 20 beskucnika, a ovdje je na privremenom smještaju za sada njih osam.
Po zakonu mogu boraviti najviše šest mjeseci, što je vrijeme u kojem bi se trebali socijalizirati, možda naci posao i srediti u zajednici. Usput ce odradivati i poneki posao u prihvatilištu što ce im biti, kaže Srdoc, svojevrsna radna terapija.
Jedan od stanara koji ce moci pridonijeti uredenju prihvatilišta je Ilija Tadic koji je po zanimanju stolar, iako je, kako nam kaže, godinama radio kao armirac. Kako nam se pohvalio, upravo u nedjelju na Uskrs puni 52 godine i sretan je što ce ga provesti u novom domu. Zdravlje ga baš ne služi najbolje.
- Što da vam kažem, godinama sam živio pod nebom. Bio sam jedno vrijeme u bunkeru na kružnom toku, potom kod željeznickog kolodvora dvije godine i tako. Bilo je dobro dok sam radio, ali onda sam obolio i dobio otkaz. Na poslu su mi stradale oci, oštecena mi je rožnica i izgubio sam pola vida. Tada su pocele moje muke.
Živio sam u Cabrunicima i radio u okolici, u Sv. Kirinu, Žminju, Savicenti… Prije toga cak 13 i pol godina radio sam i u drvnoj industriji. I sada pomažem, što treba sklopiti, sklopim. Moram priznati da sam se dva mjeseca u Gupcevoj doslovno uležao i da sam jucer malo napornije radio u prihvatilištu i danas vec imam upalu mišica. Ali nije mi žao. Pomažem koliko mogu. Što cu uciniti u narednih šest mjeseci? Ovisi o tome koliko mi zdravlje dopusti, rekao nam je Ilija na odlasku u novi, privremeni dom.
Nevija Srdoc je rekla da je za funkcioniranje prihvatilišta nužno godišnje osigurati oko 550 tisuca kuna, odnosno da je trošak ljudskih resursa procijenjen na 290 tisuca kuna, a hrane, higijene i ostalih potreba korisnika na oko 250 tisuca kuna. To iznosi mjesecno oko 40 do 45 tisuca kuna koje ce pokriti Grad i Županija.
Prostor prihvatilišta je u vlasništvu Republike Hrvatske, a dobio ga je na korištenje Nevio Bacac koji u njemu ima Centar za pomoc i njegu, odnosno organiziranu kuhinju u kojoj spravlja hranu za korisnike Centra za socijalnu skrb grada Pule. S obzirom na raspoloživi prostor i vrlo malo nužnih ulaganja, brzo je pao dogovor da se upravo ovdje otvori prihvatilište. (Sandra ZRINIC TERLEVIC, snimio N. LAZAREVIC)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.