Krajem srpnja Viši službenicki sud u Zagrebu potvrdio je prvostupanjsko rješenje Službenickog suda Istarske županije kojim se djelatnica Grada Pule Maja Žužic, diplomirana pravnica koja je radila kao strucna suradnica u Odjelu za komunalni sustav i imovinu, tereti za tešku povredu službene dužnosti te joj je izrecena kazna u vidu raskida ugovora o radu. To je nadležni procelnik Damir Prhat i proveo u djelo te joj je ugovor i raskinut s prvim danima kolovoza.
Za komentar slucaja najprije smo pitali Maju Žužic koja nam je rekla da je slucaj pred službenickim sudom bila samo uvertira koja ce se nastaviti pred Upravnim, Ustavnim pa i Europskim sudom za ljudska prava. Smatra da se radi o sprezi politike i samovolje pojedinaca koji su je osudili zbog izrade tipiziranog ugovora.
- Dakle, radi se o staroj prici raskidanja ugovora i povrata ulaganja zakupcima iz poslovnih prostora vojarne Gortan. Oni su, naime, 90-ih godina zakljucivali ugovore o zakupu uz obvezu potpisivanja ugovora o izvodenju gradevinskih radova na tim poslovnim prostorima. Ti su zakupci, po zakljucenju ugovora, uplacivali iznose koji su imali više od pet nula, ali im Grad nikad nije omogucio stupanje u posjed (pre)placenih poslovnih prostora.
Krajem 90-ih zakupci su shvatili da su grubo prevareni i izigrani te su pokrenuli sudske postupke. Gradsko vijece je 2004. godine donijelo akt kojim je konacno odlucilo vratiti uplaceni novac koji je Grad bespravno zadržavao gotovo 20 godina bez valjane pravne osnove. Novac je bio osiguran u proracunu. Buduci da je bilo 35 tipskih ugovora, trebalo je biti i 35 tipskih raskida ugovora s firmama, od kojih je 97 posto u to vrijeme vec prestalo postojati. Tako je bilo i s ovom iz mojeg slucaja.
Takoder, vecina povrata odvijala se od 2004. do 2006. godine, i to svima koji su nekada bili vlasnici u to vrijeme vec nepostojecih društava po principu utvrdivanja pravnog interesa podnositelja zahtjeva, a to su bili nekadašnji osnivaci. I ponavljam, identicno je bilo i u mom slucaju. Vrijednost povrata prema ugovoru koji sam ja radila bila je 793 tisuce kuna, ispricala je Žužic.
Sud kaže i da nisam nikad disciplinski kažnjavana, da sam ocijenjena s maksimalnim bodovima, da štetne posljedice nisu nastupile, ali da se nisam pokajala i tako pokazala svoj stav prema teškoj povredi službene dužnosti. Tocno je da se nisam pokajala jer mi je draže rješenje o otkazu nego presuda kojom bih bila lišena slobode, a koja bi sigurno uslijedila da sam pristala napisati dopis da vlasnik te firme ne ostvaruje pravo na povrat, što je od mene tražio procelnik Prhat uz obrazloženje da "Grad nema para".
Sada je, dakle, svakom laiku, a ne pravniku, jasno da je pozadina mog otkaza nešto sasvim drugo i da nema veze s poslom, ustvrdila je Žužic te je konstatirala da je bolje da je izgubila posao nego moral i svoje ja.
Procelnik Prhat nam je kao komentar poslao rješenje Višeg službenickog suda u cijem je obrazloženju, kako kaže, puno receno o cijelom postupku. Izmedu ostalog, izdvojio je da u rješenju piše da bi "prema stanovištu suda, kao diplomirana pravnica trebala znati voditi postupak sukladno zakonu, pogotovo kada se radi o tako velikom iznosu povratnih sredstava, a da njena ustrajnost na tvrdnjama o ispravnosti svog postupanja upucuje na mogucnost daljnjeg nezakonitog rada te je izrecena kazna primjerena pocinjenom djelu".
- Puno toga što je Maja Žužic rekla nije istina. Istina je da sam, u trenutku kad je do ovog slucaja došlo, rekao da predmet nije spreman za gradonacelnika zbog niza nepravilnosti i nezakonitosti, te da ga zato nisam htio parafirati. Nikakvih izljeva u smislu izbacivanja iz ureda ili tvrdnji da Grad nema para nije bilo. No, kada je nastavila inzistirati na takvom rješenju, pokrenuo sam postupak koji je u konacnici i donio ovakvo rješenje, kazao nam je je Prhat.