Depresivna kišica koja je uporno rominjala prvoga radnoga dana u tjednu odlično se uklopila u legendarnu pulsku depru. Jučer oko 11 sati žilom kucavicom, trgovačkom Ulicom Sergijevaca prošao bi tek pokoji prolaznik zamišljena i pospana lica, na putu prema nekom svom cilju. A taj cilj nisu bili dućani u glavnoj trgovačkoj ulici koji su jučer, poluosvijetljeni, uglavnom zjapili prazni. Čast izuzecima.
Istina, kišno vrijeme ne podiže raspoloženje, a dobro raspoloženje potrebno je da bi se kune izmamile iz novčanika. Svejedno, krizom opustošeni, a robom bogati dućani, čak ni uz preuranjene popuste od 30 posto nisu bili dovoljan mamac. Izuzetak je bilo nekoliko prodavaonica, među njima i jedna s brendiranom odjećom i obućom koja je bila na rasprodaji zbog zatvaranja.
Roba se isprobava, ima mušterija, a hoće li i potrošiti, e na to je već teže odgovoriti. Tri mlade prodavačice podbočile su se na pultu i veselo odgovarale na naša pitanja.
"Ima posla, kako da ne. Ima full kupaca", kaže jedna. "Obratite se mom PR menadžeru", uskače druga. Treća, najozbiljnija, kaže da prometa ima jer je sve upola cijene, a inače bi bio puno manji. No, ne želi govoriti o razlozima zatvaranja, tek kratko dodaje: "Selim na biro".
U jednoj prodavaonici obuće police su krcate, pucaju pod težinom cipela, nema čega nema, za mušterije su spremne čak dvije prodavačice i jedan prodavač, ali - avaj, kupaca niotkuda! Njih troje vojnički disciplinirano stoje za pultom i zure prema ulaznim vratima, sad će nas izrešetati ljubaznošću, gotovo nam je nelagodno ući, a ne kupiti. "Pastoli je koliko ćete, a kupaca?I sami vidite", kaže jedna prodavačica, rezignirano sliježući ramenima.
Izmoždeni i obeshrabreni, ulazimo u posljednji dućan, smješten u staroj robnoj kući. Zadovoljni smo, promet je bolji nego lani, čusmo, najzad, i te svete riječi. Kupci su najzadovoljniji našim jeansom, cijene su povoljne, a dobar je i dizajn, uvjerava nas prodavačica. A kupci, na spomen reportaže i Glasa Istre, razbježaše se kud koji mili moji! (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ; Snimio Andreas KANCELAR)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU