I dok s jedne strane frcaju nagrade i priznanja za projekt e-Vrtići, kojim su upisi u pulske predškolske ustanove "ušli u 21. stoljeće", i koji su znatno olakšali mukotrpnu proceduru i birokraciju oko upisa, s druge strane standard u objektima nekih gradskih vrtića ostao je stotinu godina unatrag.
Prostori u kojima djeca borave i stječu prva znanja i socijalne kontakte su stari i oronuli, većina unutarnje opreme je s kraja prošlog stoljeća, i ono što je najvažnije za djecu predškolske dobi, prostora za igru na otvorenom većina gradskih vrtića uopće nema. Vrtići koji raspolažu s nešto prostora oko objekta, često su zapušteni i zarasli travom, bez jedne obične ljuljačke, a mnogi koriste okolne parkove koji su daleko od predškolskog standarda.
Postoji međutim, lijepih primjera vrtića, to je prvenstveno novi vrtić Zvjezdice, jaslice na Velom Vrhu, vrtić Monte Zaro. Ostali, koje smo obišli, se teško ili nikako ne mogu mjeriti s njima pa nije čudno što se u našu redakciju često javljaju roditelji djece drugih vrtića pitajući se zbog čega jedni imaju sve, drugi nemaju ništa.
- Nije pošteno da pojedini vrtići i djeca čiji roditelji imaju "sreću" da žive u blizini Monte Zara ili Velog Vrha imaju sve uvjete u vrtiću koji su potrebni za sigurno i sretno odrastanje njihove djece, a da ostala djeca koja imaju tu "nesreću" da žive u centru grada ili na Kaštanjeru nemaju ni vanjsko igralište, a kamoli najobičniju ljuljačku ili tobogan, požalio nam se roditelj, napomenuvši da ga još više boli činjenica da se u jedan objekt utroše milijuni kuna, a da se u ostalih 90 posto vrtića već godinama nije uložila ni kuna.
A da je situacija u pojedinim gradskim vrtićima zaista loša uvjerili smo se i sami, i to ponovno na poziv jedne mame čije dijete pohađa vrtić "Mali zeleni" kod Mornaričkog parka. Slično je stanje i u vrtiću na Kaštanjeru. (Piše Nera SOFTIĆ; Snimio Manuel ANGELINI)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU