Samo nekoliko minuta nakon pobjede hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini na pulskim ulicama, kao i u ostatku Lijepe naše, zavladalo je nevideno slavlje. Navijaci su se kao po nekom prešutnom dogovoru spontano poceli okupljati po gradskim trgovima gdje se uz pjesmu, trube i vuvuzele bucno proslavila pobjeda nad Irskom.
U Puli je vjerojatno najglasnije bilo na Trgu Portarata gdje je 300-tinjak navijaca gromoglasno pjevalo i plesalo, urlalo iz sveg glasa te pobjedonosno mahalo hrvatskim zastavama. Slavilo se i na cestama. Kolone automobila slijevale su se preko Giardina, trubeci u znak pobjede.
Gotovo da nije bilo kutka u gradu gdje se nisu cule automobilske trube i navijacke pjesme. Veselo je bilo posvuda i navijacka euforija potrajala je do dugo u noc.
Nažalost, osim slavlja, u Puli su zabilježeni ulicni neredi, odnosno masovna tucnjava na Portarati zbog koje je, kako su izvijestili iz PU istarske, privedeno dvoje ljudi, 29-godišnjak iz Valpova i 24-godišnjak iz Slavonskog Šamca. Za ostalim sudionicima policija još traga jer su se prije dolaska policije razbježali.
Tucnjava, kojoj smo i mi svjedocili, pocela je oko 23.20 sati iz zasad nepoznatog razloga, a potuklo se, procjenjujemo, 15-ak ljudi. Letjele su šake i boce, a jednom od sudionika tucnjave boca je razbijena na glavi.
Sveopci kaos na Portarati sprijecila je policija koja je stigla ubrzo nakon pocetka tucnjave. Ukupno cetiri vozila s oko 15 interventnih policajaca uspostavilo je red, no nisu uspjeli isprati gorak okus koji je ostao nakon prvotnog slavlja. Razlog tucnjave nije poznat, no može se pretpostaviti da se radilo o nesretnoj mješavini alkohola i navijacke euforije. Što bi tek bilo da nismo pobijedili?!
Od ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu dr. Ksenije Družetic Božic doznajemo medutim da Hitna pomoc nije zabilježila niti jednu intervenciju zbog slavlja, niti povrede, niti pijanstvo.
"Što se naše službe tice, sve je proteklo u najboljem redu", rekla nam je dr. Družetic Božic.
Puljani zdušno bodrili vatrene
Inace, više od devet tisuca Hrvata imalo je tu srecu da otputuje na Europsko prvenstvo u Poljsku i Ukrajinu, gdje su uživo bodrili hrvatsku reprezentaciju, a oni koji nisu u tome uspjeli s jednakim su žarom pratili izabranu nogometnu vrstu na velikim i malim ekranima diljem zemlje. U Puli je prva odigrana utakmica u Poznanju protekla ocekivano - euforicno i vatreno.
Zagrijavanje pred utakmicu pocelo je vec u poslijepodnevnim satima, kada su se polako poceli puniti pulski kafici i trgovi. Navijacke pjesme, trube i neizostavne vuvuzele orile su se cijeli dan iz svih kvartova pa je atmosfera ponijela i one koji inace nisu zagriženi navijaci i ljubitelji nogometa.
Prepoznatljive crveno-bijele kockice u svim mogucim izvedbama bile su nezaobilazni rekvizit svima, od onih najmladih pa sve do onih nešto starijih. Vec tradicionalno je najveci ekran postavljen na Portarati, gdje je bilo najbucnije i najveselije, a ništa drukcije nije bilo ni na ostalim lokacijama.
Svi kafici s terasom, od Velog Vrha do Verudele, omogucili su svojim gostima pracenje utakmice na LCD televizorima. Na Verudi se u jednom kaficu gromoglasno slavilo, navijaci su cak istrcali na cestu i zaustavljali rijetke automobile, ciji su im vozaci zdušno odgovarali trubljenjem.
- Najjaci smo! Najjaci smo! Mi Hrvati uvijek znamo pokazati srcanost kad treba, dovikivao je jedan od navijaca, od glave do pete odjeven u crveno-bijeli kockasti uzorak.
I centar grada vrvio je navijacima. Portarata je netom prije utakmice bila dobrano popunjena, a strastvenih ljubitelja nogometa nije manjkalo ni u obližnjim kaficima. Emocije su eksplodirale vec u trecoj minuti, kada je za Vatrene zabio Mario Mandžukic, no uskoro je radost zamijenilo razocaranje nakon izjednacenja rezultata. Ocaj navijaca mogao se rezati nožem. Ljutili su se Puljani jer, kako su nam rekli, sudac nije bio pošten i sudio je prekršaje bez valjanog razloga.
- Zašto sudi prekršaj? To nije fer, nismo ga zaslužili. Suci nas precesto kradu na ovako važnim natjecanjima, bio je samo jedan od mnogobrojnih komentara koji su se mogli cuti tijekom utakmice.
No, sva ljutnja i ocaj prošli su kad je u zadnjim minutama prvog poluvremena hrvatska reprezentacija, tocnije Nikica Jelavic, zabila toliko ocekivani gol, a radost se pojacala još jednim sjajnim golom Mandžukica u prvim minutama drugog poluvremena. Bila je to utakmica u kojoj su se emocije navijaca izmjenjivale iz sekunde u sekundu, sve do samog kraja, kada su napetost i neizvjesnost dosegle svoj vrhunac.
Posljednjim zviždukom suca, kojim je oznacen kraj ove za našu reprezentaciju prevažne utakmice, napetost je nestala i navijaci su se prepustili slavlju i veselju koje je potrajalo do sitnih sati. (N. SOFTIC, P. SOFTIC-MEHMEDOVIC; snimio M. ANGELINI i S. MILJEVIC)