Nedjeljno je jutro na velikom parkiralištu u pulskom društvenom centru Rojc bilo rezervirano za 50-ak prodavača starih ili rabljenih predmeta te mnoštvo kupaca odjeće, obuće, nakita, naočala, igračaka, knjiga, ploča, kuhinjskih predmeta, bijele tehnike, mobitela i mnogočega drugog.
Buvljak je organizirala Gradska radionica – odjel Banka vremena "Ura po ura", a ovaj je sajam od 8 do 12 sati pokazao najraznovrsniju ponudu, u kojoj se zaista moglo pronaći sve - od igle do lokomotive.
Sve što je potrebno za sudjelovanje i prodaju bilo je malo dobre volje, sklopivi stolić ili mali štand te stare stvari kojima će netko upotpuniti svoju odjevnu kombinaciju, popraviti dio namještaja ili na bilo koji drugi način iskoristiti ono što prodavaču odavno doma skuplja prašinu.
Najviše se prodavala odjeća, a za pronalazak savršene odjevne kombinacije bilo je potrebno malo prokopati. Bliži se kraj ljeta, a s tim i početak školskih i radnih obveza, što je mnogima bilo znak da isprazne svoje ormare, izdvoje odjeću koju nisu nosili duže vrijeme i pokušaju na njoj nešto zaraditi.
Tako su razmišljale i dvije novopečene studentice koje će na jesen krenuti na studij u Rijeci i Zagrebu.
- Na jesen krećemo na studij izvan Pule pa smo se htjele riješiti nekih stvari koje više sigurno nećemo nositi. Time ćemo si olakšati pakiranje, a možda i nešto zaraditi, rekle su nam Anna Alice Kraljić i Paola Lugarić.
Naletjeli smo na ljude kojima je buvljak jedini mogući shopping, ali i na one nešto "dubljeg" džepa koji traže vintage odjeću koju i inače kupuju po second hand dućanima. Za njih su rezervirane stare markirane stvari, poput očuvanih kožnih torbica ili remenja.
Ljubitelji antikviteta mogli su pronaći stare zidne satove, viseće lampe, škrinje i brojne druge predmete po niskim cijenama, a oni kojima je trebalo nešto za kuću, vrt ili automobil mogli su pregledati sudopere, pipe, gume, punjače za mobitel, videouređaje, televizijske prijamnike i još mnogo toga.
U šarenilu proizvoda i ljudi nezaobilazne su bile i stare ploče poznatog Saleta Verude, koji nam je objasnio da im vrijednost i cijena ovisi o stanju vinila i omota, pa tako recimo ploča U2 iz 1978. godine košta 150 kuna, dok se neke oštećene ploče prodaju po 40 kuna. (piše A. PERCAN, snimio D. ŠTIFANIĆ)