Program "72 sata od dijagnoze do terapije", koji je za sve onkološke bolesnike u hrvatskim bolnicama najavio provoditi ministar zdravlja Siniša Varga, u pulskoj Općoj bolnici pozdravljaju kao dobar pomak u organizaciji koji poboljšava dijagnosticiranje i liječenje oboljelih od malignih bolesti, u što spadaju i onkološke, ali i hematološke maligne bolesti. Šef onkologije i hematologije dr. sc. Dragan Trivanović kaže da su u pulskoj bolnici na ove bolesti oduvijek posebno senzibilizirani, ali da se maligna bolest razvija od pet do deset godina prije nego što se manifestira, odnosno postane vidljiva na slikovnim pretragama ili pojavom smetnji, tako da je teško govoriti samo o 72 sata.
Nisu sve maligne bolesti iste
- Osim toga, nisu sve maligne bolesti iste, nekima je kratak vremenski rok potreban zbog dijagnostike, dok drugi bolesnici već imaju poznatu bolest pa im treba brzo liječenje. Onog trena kad se postavi patohistološka dijagnoza, znači kad je netko to pogledao pod mikroskopom i definirao vrstu i podvrstu bolesti, liječenje kreće vrlo brzo, to je pitanje dana. Mi u međuvremenu, pretpostavljajući rezultat, sve pripremimo da liječenje može odmah početi. Slučajevi su, međutim, toliko različiti. Nije isto kad netko dobije dijagnozu tek nakon operacije, pa trebate dogovoriti operaciju, pripremiti pacijenta, obaviti zahvat, ili kad nekome treba napraviti "samo" punkciju dojke, kaže dr. Trivanović.
Naglašava da je nacionalno organizirano rano otkrivanje i dalje najvažniji pristup u onkologiji. Ako na neku pretragu na koju se dosta čeka, recimo CT ili ultrazvuk trbuha, dolaze bolesnici sa sumnjom na malignu bolest pa onda više od 90 posto njih odlazi s otklonjenom sumnjom, postavlja se pitanje i filtriranja indikacija za pojedine pretrage.
- Osnovno je pitanje govorimo li o bolesniku sa sumnjom na moguću malignu bolest ili o bolesniku s jasnom malignom bolesti koju treba liječiti. I tu dolazimo do pojma da 72 sata treba biti rok za početak "pripremljenog" bolesnika, onog kojemu znamo citološku ili histološku vrstu tumora, izražavanje biljega za ciljano liječenje, proširenost tumora, sposobnost da izdrži kirurško ili kemoterapijsko liječenje, da li zadovoljava uvjete HZZO-a za propisivanje pojedinog lijeka i slično. Paradoks je da vam netko u petak popodne kaže da se sumnja na malignu bolest i da ga u ponedjeljak već morate liječiti, a nemate ni dokazanu malignu bolest, kaže šef pulske onkologije.
Petero specijalista na odjelu
Uz njega, na Odjelu onkologije i hematologije radi još dvoje onkologa i dvoje hematologa, uz nekoliko mladih doktora na specijalizaciji. U principu, aktivnih ih je uvijek četvero-petero, s tim da pokrivaju i dnevnu bolnicu i odjel i dežurstva. U radu im uvelike pomažu i multidisciplinarni liječnički timovi. Ima pet godina kako, na inicijativu šefa onkologije na zagrebačkom Rebru prof. dr. Stjepko Pleštine, u pulskoj bolnici djeluju onkološko-hematološki konzilij, konzilij za urološke onkološke bolesti, za rak pluća, dojke i debelog crijeva.
- Manjak liječnika i sestara osjećamo kao i sve bolnice u Hrvatskoj jer je država zadnjih 20-ak godina nedovoljno razmišljala o kadrovima. Međutim, onkološke dijagnoze u našoj županiji su u posebnom tretmanu. Posebna senzibiliziranost Županije i Opće bolnice Pula je vidljiva i u tome što, ne samo da se bolesnici brzo dijagnosticiraju i počinju liječiti, nego se kroz psihoonkološki tretman i najbolje organiziranu palijativnu skrb u državi odmah pruža podrška i bolesniku i obitelji. To je hrvatski nadstandard, naglašava dr. Trivanović.
U dnevnoj bolnici odnedavna imaju novi, suvremeni digestor, uređaj pomoću kojeg medicinske sestre, u sigurnim i kontroliranim uvjetima, pripremaju kemoterapeutike koji u bolnicu stižu u polupripremljenom obliku. Pulska bolnica, međutim, nema radioterapiju, pa se onkološki bolesnici iz Istre na zračenje upućuju u Rijeku ili Zagreb. Tako velika ustanova još uvijek nema ni magnetsku rezonancu, a i CT je zastario i stalno se kvari. (Duška PALIBRK, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU