Jedan od najposjećenijih programa pulskog sajma knjige odvijao se trećeg dana njegova trajanja, a bilo je to predstavljanje knjige Gorana Vojnovića "Jugoslavija, moja domovina". Uz izvrsne predstavljače Borisa Koromana i Milana Rakovca koji su vrlo sugestivno publici predstavili ovo djelo, prezentacija je protekla u znaku reminiscencija na prošla vremena, razmatranja o knjizi, ali i o ljudima i poimanju multikulturalnosti općenito.
Ova je knjiga izišla najprije u Sloveniji, te potom je prevedena i objavljena u izdanju Frakture. Goran Vojnović piše o junaku koji misli da mu je otac stradao u ratu, no jednoga dana otkriva da mu je otac živ i pored toga ratni zločinac. Tada počinje njegova potraga, koja ne daje rezultata, i koja se odvija diljem Jugoslavije.
Autor je provodio ljeta u Puli, u Vitezićevoj ulici kod bake i djeda. - Pula je po meni metafora nekadašnje bezbrižne Jugoslavije, gdje nikada nisam osjetio neku tenziju, tu sam uvijek osjećao da imam više slobodnog vremena nego u Ljubljani. Nakon Ljubljane, Pula je moj drugi grad, kazao je Vojnović u tom emocijama nabijenom predstavljanju.
Naravno, nije izostala niti aktualnost o tome da su Pula i Istra drukčiji, napredniji svijet, što je dokazano i prošlotjednim referendumom.
Subotnja večer završila je, što se tiče programa u Domu hrvatskih branitelja, predstavljanjem knjiga Ahmeta Umita "Magla i noć", o čemu su razgovarali vrsni poznavatelji turskog jezika i književnosti te prevoditelji Ekrem Čaušević i Marta Andrić.
Gost današnjeg Doručka s autorom bio je sarajevski pisac i novinar Ivan Lovrenović. Razgovarajući s Vojom Šiljkom, kazao je, uz smijeh, da se osjeća kao da polaže ispit, a naglasio je i da u Bosni nažalost nema više malih umiljatih gradića kao nekada, da idila pripada prošlosti.
Nije izostao niti razgovor o sevdalinkama, na što je Lovrenović rekao "ako počnem o tome pričat, a još pored toga i pjevat, ostajemo tu do zore, samo neka nam donesu neki drugi napitak umjesto kave. Sevdalinka je pravo čudo umjetnosti. Ujedno, moram reći da je sevdah izmišljeni termin, nekada se sve to moralo nekako imenovati, to je pjesma, a kada spominjemo pjesmu, znamo na što se misli". (V. BEGIĆ)
Slabovidni i slijepi: I mi čitamo
Prvi put na sajmu sudjelovale su Udruge slijepih i slabovidnih, gdje su dobili štand na kojem su pokazali građanima kako i oni, bez obzira na vidna oštećenja, mogu čitati.
Na štandu su izložene zvučne knjige Hrvatske knjižnice za slijepe iz Zagreba, uz knjige na braillu i materijal na crno povećanom tisku. Da bi prikazali kako sistem funkcionira, na pult su postavili elektroničko povećalo, čitač zvučnih knjiga i brošuru s brailleovom abecedom.