Pulski akademski glazbenik Petar Ćurić, koji je i gradski vijećnik na listi Hrvatske demokratske zajednice, nedavno je u javnosti ponovo progovorio o vrlo konkretnom prijedlogu i inicijativi koje je pulski HDZ isticao već u svojoj predizbornoj kampanji o osnivanju prvog Muzeja hrvatskoga Rock'n'Rolla, i to upravo u Puli. Pritom je više puta istaknuo kako se Pula ne odnosi najljepše prema svojim velikanima, prvenstveno prema Sergiu Blažiću Đoseru i Mati Parlovu.
Đoser nije dobio primjereno mjesto
Ćurić, naime, ističe kako se Pula voli deklarirati kao rokerski grad, no smatra da Đoser, veliki glazbenik i čovjek koji je upravo najzaslužniji što je Pula brendirana kao rokerski grad, nije zaslužio da dobije samo "Poljanu Sergia Blažića-Đosera" koja je, zapravo, samo jedan dio travnate površine preko puta mjesta na kojem je nekada stajala Đoserova kuća i u kojoj su vježbali Atomci. Da apsurd bude veći, upozorava Ćurić, nasuprot famozne Poljane u isto je vrijeme, prije otprilike dvije godine, "svečano srušena" Đoserova rodna kuća te je na istome mjestu nikla pekarnica-slastičarnica. U njenom su podrumu, što javnost gotovo i ne zna, svoje mjesto pronašle tri zlatne ploče "Atomaca" koje su, na inzistiranje Mladena Vojičića-Tife, bivšeg pjevača Bijelog dugmeta, donirane i tamo izvješene. Općenito se do sada, smatra Ćurić, Pula baš i nije pretjerano pretrgla da nešto značajnije učini za značajne osobe koje su odavde potekle i pronijele glas o svom gradu diljem svijeta. No, treba, kaže on, priznati takve greške i truditi se da se ubuduće izbjegnu. U to uključuje i pokojnog velikana Matu Parlova za kojeg kaže da štogod mi učinili danas za njegovu ostavštinu, Mate je nas još i više zadužio i ono što pokojni Parlov znači za naš grad, to mu mi nikada ničime nećemo moći nadoknaditi.
Ispričao nam je i kako je došao na ideju da se u Puli otvori muzej hrvatskog Rock'n'Rolla i kako je zamislio cijeli taj koncept.
- Pula i rock su sinonimi. Znate li da je prvi rock klub u ovom dijelu Europe i prvi na ex-Yu području uopće otvoren baš u našem gradu? To je rock klub Uljanik koji je 2012. proslavio 50. obljetnicu postojanja. Neki tvrde da je rock u Pulu došao i ranije, odnosno prije te 1962. koja se smatra rođendanom Uljanika. Osobno sam sklon takvom razmišljanju i možemo pretpostaviti da je to bilo već sredinom 1950-ih. Ideja o Muzeju hrvatskoga Rock'n'rolla u Puli, koji će službeno biti i jedini takav muzej u našoj zemlji, već mi se neko duže vrijeme vrti po mislima, a uvrštena je i u predizborni program. I eto, izbori su prošli, a inicijativa ostala. Kultura jeste i mora biti nadstranačka stvar. Mislim da sve dobre inicijative treba podržati. Ali, bez politike kod nas se teško može išta značajno pokrenuti. Valjda smo takva zemlja. Valja reći i to da je Ministarstvo kulture RH upravo donijelo novi Zakon o muzejima i galerijama što itekako ide na ruku ovoj inicijativi i pojednostavljuje cijelu proceduru, ističe Ćurić.
Muzej prekinutih veza kao primjer
Glede postava, Ćurić kaže da u tom smislu jedan drugi vrhunski hrvatski izvozni proizvod, Muzej prekinutih veza, može poslužiti kao idealan primjer kako praktički bez potrošene kune omogućiti vrhunski postav i baš kroz takav jedan neposredan odnos posjetitelj-autor ostvariti kontinuiranu interakciju i dijalog između muzeja i publike.
- Baš sam neki dan razgovarao s Brunom Langerom iz Atomaca koji kaže da ima punu sobu "Atomske memorabilije". Čak je nabasao i na legendarni Đoserov putni kovčeg koji se može vidjeti na svim tadašnjim službenim fotografijama sastava, a Đoser ga je nosio sa sobom na pozornicu kao dio nastupne scenografije. Naime, zbog svoje statičnosti na bini, Đoser je simbolizirao otuđenog čovjeka van vremena i prostora, s vječitim koferom pored sebe kao prognanik s planete. Tu su i mnogi drugi ljudi koji su se bavili proučavanjem pulske rock scene, snimali dokumentarce ili imaju nekakve memorabilije koje bi se mogle donirati muzeju. Otkako sam prvi put iznio u javnost ovu inicijativu, primio sam puno poziva od glazbenika širom Hrvatske i svijeta, od Jurice Pađena i Nenada Bacha nadalje, i svi čestitaju i jako se vesele tome. Stoga znam da postav, kao takav, nije upitan. A glede "međunarodne" sekcije muzeja, pa to je još lakše! Kad sljedeći put dođe u Arenu nastupiti Sting ili Tom Jones, pred koncert ga se, ritualno i "po tradiciji" odvede u obilazak tog Muzeja. Htio to ili ne, na ulazu će se malo nakloniti Đoseru, mediji će to odmah poslikati pa će to vidjeti i cijeli svijet. A kad dođe do cjeline "međunarodna": "Cijenjeni gospon Sting / Jones / Adams / tkogod, izvol'te, što ste odlučili donirati u fundus muzeja u povodu vaše posjete? Trzalica? Bravo. Džemper? Super! Gitara na kojoj ste snimili svoj posljednji hit??? Fantastično! I tako se to radi. Na jednom mjestu imaš kulturnu ponudu koja će privlačiti turiste svih 365 dana u godini. I to gdje? Ne u Zagrebu, ne u Beogradu, ne u Londonu. Već jedino i samo kod nas u Puli, priča entuzijastično Ćurić.
Gdje bi se točno R'n'R muzej u Puli mogao nalaziti, Ćurić još nema jasnu ideju, no napominje da slobodnih mjesta za takvu prenamjenu ima pregršt. (Patricija SOFTIĆ)