Na jučerašnji dan, 24. ožujka 1904. godine, Pulom je počeo prometovati tramvaj. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada je Pula imala oko 60 tisuća stanovnika, kočije i kola kao prijevozno sredstvo više nisu mogli zadovoljiti potrebe razvijenog grada pa se po uzoru na mnoge gradove tog vremena počelo razmišljati o uvođenju tramvaja.
Godine 1897. Ministarstvo željeznica Austrije odobrilo je inženjeru Rudolfu Urbanitzkyju početak gradnje tramvajske pruge. U prosincu 1900. reviziju projekta obavilo je poduzeće Wrede iz Beča, a 1902. raspisane su obveznice u iznosu od 1,2 milijuna kruna, koje su ubrzo bile potrošene za uvođenje tramvaja. Radovi su započeli 1902. godine, tramvaj je izrađen u tvrtci Weitzer iz Graza, a nakon eksperimentalnog rada od veljače do ožujka 1904. godine električni tramvaj u Puli svečano je pušten u promet 24. ožujka te godine.
Svečanost je održana pred palačom nadvojvode Karla Stjepana i Mornaričkim kasinom, na križanju današnjih ulica Dobriline, Leharove, Flaciusove i Arsenalske. Gradski su se čelnici i limena glazba ukrcali u tramvaj, a promotivna vožnja prekidana je na svakoj stanici i svugdje je priređena lokalna fešta.
U Hrvatskoj danas tramvaj imaju samo dva grada, Zagreb i Osijek, dok su se prije Prvog svjetskog rata u njemu vozili građani Rijeke, Opatije, Dubrovnika, Velike Gorice i, naravno, Pule.
Puljani su se, štoviše, ponosili "Strassenbahnom" jer je bio prvi električni u Hrvatskoj. Prvoga dana prometovanja pulskih tramvaja prodano je 6,5 tisuća karata, a koliko je Pula, za koju je tramvaj u tadašnje vrijeme bio velika atrakcija, tada bila razvijena svjedoči podatak da je imala električni tramvaj čak šest godina prije Zagreba, čiji je tramvaj do tada prometovao kao konjska zaprega, a velikih 22 godine prije Osijeka, u kojem je prometovao prvi tramvaj u Hrvatskoj, ali su ga također vukli konji.
Pulska tramvajska pruga počinjala je na željezničkom kolodvoru te je jedan krak išao uz obalu i Arsenal (današnji bulevar) do Sv. Polikarpa, gdje je bilo okretište podno Baraka, uz vojno kupalište i školu plivanja, a danas tvornicu cementa.
Drugi krak vodio je uz Marine Casino (Dom branitelja) i kazalište preko Giardina i uz Arenu ponovno na željeznički kolodvor. Ispred Arene odvajao se krak prema Šijanskoj šumi, koji je prolazio uz stari grad i Forum, a zatim rivom pored katedrale, i kretao prema Punti sve do šume Kaiserwald. Pruga je bila duža od sedam kilometara.
U početku je vozilo osam zatvorenih i četiri otvorena tramvaja, a za pet-šest godina brojka je narasla na dvadesetak. Tramvaji su bili crvenkasto-žute boje s gradskim grbom sa svake strane. Zvuči nevjerojatan podatak da je pulski tramvaj u samo prva četiri mjeseca svoje vožnje prevezao gradom 410 tisuća putnika prešavši 126 tisuća kilometara. Pritom se ostvario prihod od 50 tisuća tadašnjih kruna.
Takav uspjeh nije prošao nezapaženo pa je, čak, potaknuo ideju o izgradnji i proširenju tramvajske mreže do Fažane i do Vodnjana. Električni tramvaj je bio simbol novog vremena, ponos Pule i jedna od najsimpatičnijih i najprihvaćenijih "inovacija" grada. Međutim, nije izdržao stalne mijene koje je Pula doživjela kroz svoju povijest jer je, jednostavno, izbrisan s pulskih ulica.
Naime, završetkom Prvog svjetskog rata značenje Pule u gospodarskom pogledu znatno se umanjilo, broj Puljana drastično smanjio, a talijanska vlast promijenila je grad u mnogim stvarima. Broj putnika drastično je pao pa nakon 30 godina vožnje pulski tramvaj prestaje voziti u proljeće 1934. godine i svoje mjesto prepušta autobusima, koji i dan-danas prometuju Pulom. (G. ROJNIĆ)