Pula se vec godinama proglašava najskupljim gradom za život. Takvim ga cini sindikalna košarica koju svakoga mjeseca za deset gradova izracunavaju strucnjaci Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Ona je u veljaci za cetveroclanu pulsku obitelj bila teška 7.188 kuna, odnosno tocno 844 kune teža nego splitska, grada koji je Varaždinu preuzeo epitet najjeftinijeg za život. Split je postao najjeftiniji grad prvenstveno zbog poskupljenja prijevoza u Varaždinu. To znaci da splitska obitelj godišnje za minimalne životne troškove treba cak deset tisuca kuna manje nego pulska!
S obzirom na to da je najveca stavka u racunu prehrana (na koju otpada cak 40 posto svih troškova), znacajno je da Splicani na prehranu troše oko 500 kuna manje od Puljana. Splicanima je odijevanje jeftinije za sto kuna, stanovanje za 200, dok im je prijevoz jeftiniji za 120 kuna.
Posebice je zanimljivo što Split medu gradovima koji se usporeduju (Zagreb, Rijeka, Osijek, Vukovar, Zadar, Varaždin, Pula, Dubrovnik, Slavonski Brod) ni u jednoj stavci (prehrana, higijena, odijevanje, stanovanje, prijevoz, kultura) nije najjeftiniji, no kumulativno ispada najpovoljniji.
Prehrana je, primjerice, najjeftinija u Varaždinu (2.363 kuna), a najskuplja u Vukovaru (3.128), troškovi odijevanja najniži su u Varaždinu (736), a najviši u Puli (862). Nadalje, troškovi stanovanja najniži su u Vukovaru (1.635 kuna), a najviši ponovo u Puli (1.864), dok su troškovi prijevoza najniži u Dubrovniku (560), a najviši u Vukovaru (880). Prema troškovima za kulturu, u sam vrh spada Zagreb s 377 kuna, dok najmanje na kulturu troše Vukovarci, samo 197 kuna.
Miletic: Neka sindikati objave kako dolaze do rezultata
Zbog cinjenice da se Pula svakog mjeseca proglašava najskupljim gradom, smatrajuci da za to nema niti jedan relevantan pokazatelj, ogorcen je pulski gradonacelnik Boris Miletic. U pokušaju da demantira rezultate sindikalne potrošacke košarice koji Pulu iznova stavljaju na nezavidno prvo mjesto, veli da mu je cudno što, unatoc brojnim upitima, pa cak i službenim traženjima, sindikati ne žele otkriti na osnovi cega tocno izracunavaju cijene, posebno prehrane koja je, po košarici, u Puli puno skuplja nego u ostalim gradovima.
- Pitam se uzimaju li svugdje jednake artikle, idu li u iste trgovacke centre ili se možda dogada da u Zagrebu sindikalac koristi cijene iz nekog hipermarketa, a u Puli iz kvartovskog ducana koji je u startu skuplji, navodi Miletic. Dodaje da je krajem 2009. sam poslao ljude u Zagreb da bi usporedili cijene. Došli su do saznanja da je Pula za 1,38 posto skuplja od Zagreba, no nikako se ne radi o 500-tinjak kuna.
Komentirajuci, pak, skuplji prijevoz, navodi da prihvaca cinjenicu da je pulski javni prijevoz nešto skuplji nego u Splitu, ali da se ovdje u obzir uzimala samo cijena, a ne i kvaliteta. Pula se, dodaje, jedina uz Zagreb može pohvaliti novim klimatiziranim autobusima, a i karte su za penzionere i socijalne kategorije niže od uobicajenih mjesecnih radnickih karata.
- Nije mi jasno iz kojeg razloga Nezavisni sindikati nikada nisu htjeli objelodaniti nacin na koji racunaju iznos tih košarica i ograduju se od toga govoreci da je to njihova poslovna tajna. Dakle, vrlo je teško dokuciti na osnovi cega se Pula proglašava najskupljim gradom, veli Miletic.
Napominje da još može povjerovati da je pulska zelena tržnica skuplja od drugih, no kaže da ljudi imaju alternativu te voce i povrce mogu kupovati i u marketima, gdje je povoljnije. S druge strane, teško mu je, veli, povjerovati da su cijene zubne paste ili djecjih pelena doista na svim prodajnim mjestima 30 posto skuplje u Puli nego u Splitu ili Varaždinu.
- I da je tako, Grad ne može utjecati na cijene u ducanima, no po onima koje mi generiramo kao jedinica lokalne samouprave, a to su cijene vode, odvodnje, stopa prireza, cijena javnog prijevoza ili gradskih vrtica, Pula nije najskuplji grad, vec se nalazi negdje u sredini, odnosno u nekakvom hrvatskom prosjeku, tvrdi Miletic.
Dodajuci da se grad u proteklih deset godina povecao za cak deset tisuca novih stanovnika te da život u Puli i ne može biti toliko loš i težak, zakljucuje da tvrdnje sindikata imaju težinu i povlace brojne konzekvence.
- U Puli je, primjerice, 600 neprodanih stanova, tko zna koliko je ljudi mislilo doci, ali ih ovakve tvrdnje obeshrabruju, zakljucuje pulski gradonacelnik.
Bakula: Košarica se za sve gradove radi jednako
Goran Bakula iz Nezavisnih hrvatskih sindikata veli da u izracunu potrošacke košarice nema nikakve tajne. Ona se, pojašnjava, radi na nacin na koji se radi svugdje u Europi, a cak i da se promijene normativi i artikli koji ulaze u kalkulaciju još uvijek su oni jednaki za sve gradove pa je omjer medu njima uvijek jednak i uvijek ce se doci na isto.
Obracun sindikalne košarice radi se za cetveroclane obitelji koju cine roditelji i dvoje djece školske dobi, troclane obitelji te dvoje umirovljenika u vlastitom stanu. Košarica ukljucuje troškove mjesecne prehrane (kruha, mlijeka, ulja, šecera, brašna, mesa, povrca, voca…), higijene, odijevanja, stanovanja (prosjecni režijski troškovi za stan od 60 kvadrata i oni obnavljanja kucanskih aparata i namještaja), prijevoza (po dvije mjesecne radnicke i dacke karte u prvoj zoni), troškove kulture (jedan odlazak u kino, citanje jednog mjesecnika i svakodnevno citanje jednog dnevnog lista).
U košaricu nisu ukljucene izvanredne situacije poput troškova vjencanja, pogreba, opreme novorodencadi te troškovi obrazovanja i zdravlja. Košarica, nadalje, podrazumijeva da obitelj nema osobni automobil, mobitel, da svi ne puše te da nema kucnih ljubimaca. Ipak, veli Bakula, košarica cesto ima dodatak u kojem se obrade i ti segmenti.
Na pitanje kako se dolazi do cijene prehrambenih proizvoda na koje odlazi cak 40 posto košarice, Bakula pojašnjava da se uzima 30 do 40 artikala cije cijene djelatnici prikupljaju na terenu svakog tjedna. Odredeni broj proizvoda prati se u više trgovina po principu best buy, ili najbolja kupnja, a potom se množe s pripadajucim normativima koji su unaprijed odredeni ovisno o tome koliko ih se kupuje mjesecno.
Tako primjerice, ako poskupi neki prehrambeni proizvod, odmah ce se osjetiti u košarici (jer se više njih koristi, a poneki i na dnevnoj bazi), dok to kod nekog komada odjece nece biti zamijeceno (jer je podijeljen po godinama upotrebe). Mada po pojedinacnim proizvodima cijene i nisu toliko više, kad se prema normativima one pomnože s 30 dana, dobiva se kumulativna razlika od nekoliko stotina kuna samo na prehrani. Dodajmo i cinjenicu da se cijene voca i povrca ne uzimaju samo na tržnici, vec i u marketima pa tako pada u vodu i zakljucak da je Pula najskuplja upravo zbog zelene tržnice.
Na naše traženje da komentira što je Pula uvijek u samom vrhu po skupoci, Bakula veli: "Mi ne komentiramo, mi samo konstatiramo stanje. Košarica se prikuplja na isti nacin i po istim principima koji važe i za sve druge gradove koje pratimo. Zašto je upravo Pula tako skupa, treba pitati njene gradane i trgovce".