Upravo sam se vratio s dira gradom. Ja i moj fotoaparat oko vrata. Klasican dir. Od Monte Zara do punte Šijana. Došavši pred Arenu spuštam se u donji park jer moje oko kaptira nešto žarkocrveno kroz zelenilo. Spuštam se niže i eto nam spomenika - Crvenkapici! Da,baš njoj.
Ljudi oko mene takoder je gledaju. Šalu na stranu, vjerojatno je to djelo ne djece, vec mularije, jer treba se gore i popeti, jedan sam teško to može napraviti.
Ocito i pouka ovoga svega je kako je naš grad siguran. I da je pod okriljem noci to ucinjeno ili danju, nitko se ne brine to ukloniti. A moglo se bilo što drugo našem mornaru znaci uciniti, i nikome ništa. I ruku su mu jadnome mijenjali... Što li ga još ceka? Eto Pule, sigurnog grada.