Trebalo je "samo" 30 godina da se ulice u Fojbonu asfaltiraju, da zasja ulična rasvjeta i da se izgradi fekalna i oborinska odvodnja. No, bolje ikad nego nikad!, riječi su to Darija Kudarina, jednog od prvih stanovnika Fojbona u kojem se konačno, nakon punih tri desetljeća godina počela graditi komunalna infrastruktura. Bio je to i povod našeg obilaska Fojbona.
Kudarin, kojeg smo zatekli na povratku iz ureda Grada Pule, rekao nam je da je vrlo zadovoljan što se konačno počelo raditi na infrastrukturi jer su se mještani Fojbona već umorili od bezbrojnih zahtjeva upućenim nadležnima, a ponestalo im je i novaca jer su dosad sve radove, kako bi se spasili od poplave i blata, plaćali iz svog džepa.
- Svojim rukama sam kopao kanal oko kuće da ne bi poplavila prilikom svake jače kiše. Godinama molimo nadležne da nam riješe taj problem, no dosad je sve ostajalo na obećanjima. Sada su konačno počeli radovi i sretan sam zbog toga, iako određene stvari još nisu riješene i valja biti oprezan, rekao nam je Kudarin.
Prvenstveno ga zabrinjava, rekao je, što će se kanal oborinske odvodnje vezati na Pragrade, zajedno s već postojećim kanalom s Medulinske koji također vodi u Pragrande. Brine ga jer mu je poznato da je kanal Pragrande "začepljen" pa ne zna kamo će sva ta voda završiti.
- Ne bi htio da kuće i podrumi na Fojbonu ponovo plave jer je Pragrande začepljen i voda više nema kamo. Nadam se da se to neće dogoditi jer bi to stvarno bilo loše, rekao je te dodao mještane Fojbona muči još jedan problem, a to je naplata naknade za slivne vode. Kaže nam da se upravo vratio iz nadležnog ureda Grada Pule kako bi riješio taj problem, jer mu se čini nepravedno da plaća uslugu koje nema, a to su upravo slivne vode.
Naglasio je da je zapravo paradoks da mještani moraju plaćati za ono što ne postoji već 30 godina te se zapitao kamo je otišao taj novac kada Fojbon nema kanalizacije i oborinske odvodnje već toliko godina. Istaknuo je da su ga iz Grada Pule uputili na rješavanje tog pitanja u Labin, u sjedište Hrvatskih voda, jer oni tu ne mogu ništa učiniti. (Piše Nera SOFTIĆ; Snimio Andreas KANCELAR)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU