Malo je reci da smo šokirani viješcu o nestanku povijesnog drvoreda na rivi i to bez najave. Nemoguce je obicnom gradaninu našeg grada reagirati osim otvorenih usta od cuda i nevjerice u ocima! Ostajemo kao pljusnuti jer je ocito da se ocekivala reakcija gradana i zato se držala u tajnosti do zadnjeg dana. Licemjerno zvuci recenica "zbog lošeg održavanja i utjecaja zagadenja, klime, prometa, stabla su nezdrava"...
A tko je zadužen za njihovo održavanje?! Upravo naše komunalno poduzece koje ce ih rušiti. Dakle i to neodržavanje nije slucajnost, vec sustavni višegodišnji drvocid, na širem gradskom podrucju, kojemu smo svjedoci iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec.
Posebice nas boli što se zamjena ne radi u obimu rušenja i što su zamijenjena stabla toliko krhka i mala da je praznina prostora upravo golim okom vidljiva svakome tko dode u naš grad. Sve što smo dobili kao graditeljsku baštinu te hortikulturnu s njom, jer nam je Austro-Ugarsko Carstvo, odabravši Pulu za glavnu ratnu luku carstva, poklonilo grad sa svim obilježjima Beca ili bilo kojega grada u istom carstvu.
To su palace i palacine, to su škole i liceji, to su struja, tramvaji, željeznica, to su fortifikacije, vojni i civilni objekti, to su ceste i napokon drvoredi i parkovi. Carstvo je imalo volje, strucnosti i namjeru uciniti Pulu gradom i zato je tako gradila i povezivala i uljepšavala!
Tako je i taj drvored na rivi, kao što je netko rekao, povijest koja je ovjekovjecena na svim pulskim vizurama i postala nerazdvojni dio pulske razglednice. I onda nakon toliko godina macehinskog odnosa prema cjelokupnoj baštini, posebice hortikulturnoj, mi potezom jednog cinovnickog pera (nikako strucnog osmišljenog arhitektonski, gradanski opravdanog), sve to brišemo - pred pocetak turisticke sezone za koju bismo željeli da je rekordna!
Rekordno ce se dugo kopati, rekordno brojcano je otvoreno novih gradilišta u Puli tik pred istu i nastavno tomu, rekordna kolicina vremena ce biti utrošena za u europskim razmjerima malo zahtjevne intervencije na komunalnom polju.
Pula je na predivnom pobjednickom projektu za novo idejno rješenje rive prelijep grad. U stvarnosti, od ovog Uskrsa, koji treba zabilježiti u povijesti grada, ostat ce grad bez rive, bez šetnice, bez drvoreda, da se dugo, dugo vide oronule fasade i gradevinska mehanizacija, dok ce za malu utjehu ostati oaza pod palmama kod Veslackog kluba i kratka šetnica do Karoline, i to je doista jedino što cemo od ovog Uskrsa zvati rivom. To što se turisti koji zadu u Kandlerovu nece doista nigdje moci uputiti da vide more i obalu, njihov je problem.
Zbogom stoljetnom naslijedu dobre nam Austrije, zbogom. Konacno znamo da nam doista ništa ne znaci, da nismo sposobni, ne želimo, ne vidimo i nije nas doista briga. Grad bez identiteta, grad bez duše, bez vizije, bez simbioze kamena, mora i borova, grad po kome svatko radi što hoce i gdje hoce. Šutnjom i tugom ispratimo još jedan dio povijesti koja nam nije trebala i koje se stidimo.