Uz stroge mjere predostrožnosti, u srijedu je i službeno pocelo cišcenje bivšeg skladišta Mikrosila, odnosno Ytonga na pulskom Monte Šerpu, koje je narucio sadašnji vlasnik, talijanska tvrtka Ognissanti.
Cišcenje odlagališta na kojem je deponiran i potencijalno opasan otpad poput azbesta, ali i kremeni, odnosno silikatni pijesak, mineralna ulja i maziva, u utorak je stopirano jer su vlasnici dobili informaciju o osobama koje su, navodno, taj otpad godinama deponirale na ovom privatnom posjedu. Policija i nadležna inspektorica obavili su uvidaj i prikupili dokaze prije nego ih bageri odnesu.
- Azbest je opasan kada se mrvi, a njegove cestice udišu. Od njega su se radile krovne ploce, poznatije kao salonit, ali i vodovodne cijevi pa ocito nije opasan kada je kroz njega tekla voda. Medutim, pri zbrinjavanju treba paziti, jer ukoliko se lomi i mrvi, cestice lete zrakom, a to je onda opasno, rekao nam je voditelj komercijale Metisa Josip Butorac.
- Ukoliko se radi o razmrvljenom azbestu, tada ga stavljamo u takozvane "big beg" ili jumbo vrece koje se potom zatvaraju da ne praše, a vrece se odlažu u naš prostor i potom odvoze. U Istri ne postoji kazeta, pa kada skupimo dovoljne kolicine, azbest odvozimo u Udbinu gdje takva kazeta postoji. Tu se azbest deponira na betonskoj podlozi, pa se opet zalije betonom. Dio odvozimo i u Austriju, o cemu odlucuje Fond za zaštitu okoliša, kaže Butorac.
- Prilikom rukovanja azbestom radnici imaju prikladno zaštitno odijelo, rukavice, zaštitne naocale i masku da se koža što više zaštiti i da se azbest ne udiše. Moram reci da se azbest u Istri malo i koristio jer to nije baš tipican materijal za natkrivanje krovova i zaštitu fasada, pa se uglavnom radi o cijevima za vodu koje nam se povremeno donose kako se izvlace i zamjenjuju novima. Dakle, važno je reci da sustav zbrinjavanja u Istri postoji i funkcionira, ustvrdio je Butorac.