PUF: Dugi bijeg ka slobodi

Iz predstave "Sol zemlje"
Iz predstave "Sol zemlje"

Četvrta večer 22. PUF-a - Međunarodnog kazališnog festivala -  koji je u Puli održan od 1. do 5. srpnja, te je u utorak završio dodjelom nagrada - bila je u znaku gostovanja izraelskog PuppetCinema i premijere starih pulskih znanaca, sisačkog Kazališta Daska, i ako nešto povezuje obje izvedbe onda je to tema (ne)slobode uz snažne, makar ponekad namjerno skrivene, političke poruke.

Predstava "Sol Zemlje" izraelskog PuppetCinema donijela je na daske Istarskog narodnog kazališta priču nadahnutu romanom "Put u Ein Harod" Amosa Kenana o piscu koji bježi od vojnog puča iz glavnog grada Izraela Tel Aviva u posljednje utočište. Zvi Sahar pripovijeda priču u prvom licu dok njegovi kolege stalno mijenjaju scenu, kreiraju krajolik od 500 kilograma soli, pale i gase svjetla, stavljaju papirnate kuće, dodaju aute i tenkove i ucrtavaju putove kojim se kreće protagonist koji je predstavljen kao lutak bez imena i lica. Sve te scene istodobno se prikazuju na velikom ekranu iznad pozornice čime se stvara upečatljiv filmski doživljaj.

Obećana zemlja

Osim što ima biblijskih referenci i priča se događa na području koje se spominje u ovoj svetoj knjizi, "Sol Zemlje" progovara o sadašnjosti. Iako na prvi pogled to izgleda kao svojevrsna akcijska priča koja traži filmskog redatelja (koji bi je i možda malo skratio), radi se o komentaru na sadašnjost Izraela, ali ta priča izlazi i izvan spomenutih geografskih okvira. Bezimeni protagonist se u bijegu ka obećanoj zemlji mora oslanjati na pomoć ljudi koji bi mu po nekoj političkoj i povijesnoj logici trebali biti neprijatelji, u ovom slučaju Arapa. Na tom putu iz njegove zemlje u kojoj se instalirao jedan represivni, nedemokratski i antislobodarski politički aparat, glavni junak morat će žrtvovati jako puno. Vojska će ubiti njegovu djecu, ali on se neće predati. Kada konačno dolazi do kraja, on je sam u pustinji, na novom početku, spreman izgraditi novi svijet što opet donekle podsjeća na to kako je nastala suvremena država Izrael – uz puno žrtava i to ne samo sa njihove strane te praktički iz ničega.

Represivni aparat

Kazalište Daska i Nomadi ljepote predstavili su se na festivalu premijernom izvedbom predstave "Društvo ubijenih umjetnika" ili "U traganju za zvijezdom besmislicom" koju su izveli u sjedištu Kazališta Dr. Inat u Rojcu. Nebojša Borojević, Vili Matula i Sreten Mokrović odali su počast književniku Aleksandru Ivanoviču Vvedenskom a kao temelj poslužila je njegova "Izvjesna količina razgovora". Kod Daske stvari nikad nisu onakvima kakvima se čine na prvi pogled i teško je ne ostati začuđen kada se počnu gledati njihove predstave. No, ono što se čini apsurdnim najednom će postati bolno smisleno. U "Društvu ubijenih umjetnika" to je onaj trenutak kada glumci prestaju govoriti na engleskom i počinju pričati na hrvatskom jeziku. Do tada sve se čini kao neka sprdnja s društvenim ritualima i sve to djeluje zabavno. No, onda otkrivamo da su ova trojica robijaši i da je ludnica o kojoj govore na početku zapravo zatvor. Među robijašima ponekad kruže priče da su se neki od uznika vratili kući, ali svi su svjesni da je to tek mit. Neki sanjaju o tome kako će se vratiti suprugama, no surova stvarnost vraća ih na zemlju. Oni su neprijatelji revolucije i to one koja je zadesila Rusiju početkom 20. stoljeća i na kraju nije donijela očekivane slobode nego još jedan represivni aparat.

- Moja umjetnost i moje pjesme vodile su me ravno u smrt, put kojim sam išao vodio me u borbu s vlasti, progovara Vvedenski kroz jedan od likova, a njegova su djela zabranjivana, on je progonjen, izoliran da bi bio likvidiran 1941. Likovi ove predstave na kraju ne pogibaju, ali ostaju izolirani, u mraku gledališta među publikom koja ni sama nije sigurna je li predstavi kraj. Za njih nije, oni žive u svojem vječnom zatvoru iz kojeg će na nekoj narednoj izvedbi poručiti publici "Dobrodošli u ludnicu!"

PUF obogatio kulturnu scenu Grada Pule

U Komunalnoj palači pročelnica Upravnog odjela za kulturu Jasmina Nina Kamber u utorak je primila predstavnike i organizatore 22. PUF-a, članove žirija i glumce. Uz srdačnu dobrodošlicu pročelnica Kamber izrazila je veliko zadovoljstvo što među prisutnima vidi umjetnike koji se svake godine vraćaju s novim predstavama čineći Pulu centralnim mjestom kulturnih događanja nudeći pregled inovativne, kritičke i nezavisne  međunarodne izvedbene scene. Branko Sušac, predsjednik PUF, zahvalio se pročelnici Kamber, svojim suradnicima i glumcima  bez kojih Festival ne bio toliko kvalitetan i uspješan. - Ljudi rade sa srcem i zato PUF toliko godina i postoji. Vi ste nova krv u našem srcu i zato ćemo duže živjeti, naglasio je Sušac. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter