Svega pedesetak, možda šezdesetak ljudi okupilo se u subotu navečer u pulskom Domu sportova "Mate Parlov" na humanitarnom koncertu koji je udruga Kad bi svi organizirala u sklopu četverodnevne manifestacije da bi se prikupila pomoć za Udrugu slijepih Istarske županije i Ligu protiv raka. Kako se radi o prostoru u koji stane nekoliko tisuća ljudi, Dražen Turina Šajeta koji je program vodio i koji je kontinuirano podsjećao na svrhu akcije, nije se niti trudio uljepšati sliku koja je bila pred njim pa je između ostalog kazao i da bi "Miši Kovaču bilo neugodno".
Cijena ulaznica smanjena je dan prije koncerta, ali to nije pomoglo i ništa nije moglo sakriti prizor totalnog fijaska i to jednog od većih koji smo imali prilike vidjeti, a za koji ne treba kriviti publiku.
Pet i pol sati programa
Rezignacija se mogla osjetiti i iza bine, odnosno lijevo od nje, u svlačionici iz koje su na binu dolazili bendovi, a bilo ih je 15-ak, da bi popunili čak pet i pol sati programa. I bogami, odradili su sve do kraja, 20-ak minuta svaki, bez zabušavanja, kao da sviraju pred punom Arenom.
Iako se pola sata prije ponoćnog nastupa Neno Belan pokušao sjetiti kada je nastupao pred ovako malo ljudi, čim se popeo na binu pokazao je da je profesionalac u duši i da ga ništa ne može iznenaditi. Praćen Macola bandom na pjesmi "Rijeka snova" pozvao je ono što je ostalo od publike da zapjeva, što je s jedne strane izgledalo prilično komično, ali s druge strane to pripisujemo onom nepisanom pravilu da ako jesi zvijezda, onda se trebaš tako i ponašati (na bini).
Niti drugi izvođači nisu se prepustili malodušnosti poput Livija Morosina koji je otvorio koncertnu večer i predstavio skladbe s albuma "Motovun", poručivši publici da može i zaplesati. Njegov kolega Alen Vitasović također je iskoristio nastup da u pratnji Macole, Goksa i još jednog Vitasovića, njegovog zrmana, predstavi novu pjesmu "Moja mila" prije no što se prepustio hitovima koje je otpjevao maksimalno zdušno. Svojski su se potrudili i 052, inače bend kojem više leže klupski prostori u kojima do izražaja dolazi snaga njihovih refrena u pjesmama koje dobro plivaju u srednjoj struji rocka.
Neke bendove vidjeli smo u subotu prvi put uživo i možemo reći da nas je Balthazar oduševio pokazavši da dobar, nabrijani i istinski energični hard rock i dalje živi, a potvrda tome je i nastup beskompromisnih pulskih rockera Flanger Danger. Blues i hip-hop Mezcal Moon podsjetili su i da je blues, hvala na pitanju, jednako zdrav i žilav, pogotovo kada se spoji s rockom.
Via Luče, u nešto okrnjenoj verziji bili su tu za onaj dio publike (da, shvaćamo ironiju) koji voli hip-hop, usput podsjetivši da se on savršeno može sljubiti s pop glazbom što su pokazali izvevši s Alenom Vitasovićem novu verziju njegovog hita "Ja ne grem".
Trojac Saša 21 bio je "brz i konkretan", baš kao što kaže i prva pjesma koju su preksinoć izveli, savršeno za one koji vole jedan čisti, direktni, dinamični rock. Bile su tu i Šćike, bend koji se sve više probija kombinacijom istarske glazbe i modernog izričaja s čime su se, ali na svoj način, odavno pozabavili Gustafi koji su nastupili u dvije verzije - onoj "klasičnoj" i kao Veterinari iako su zapravo Veterinari ti koji izvode njihov stari, klasični repertoar, ali to je već druga priča koju smo već nekoliko puta ispričali. Bili su dobri i jedni drugi, a priliku da privedu kraju koncert u već praznoj sali, negdje oko dva sata iza ponoći, imali su Alen Brentini & Sex tension sa setom prilično dobrih obrada. S obzirom na situaciju, njihov nastup možemo zapisati i opisati kao svojevrsni "after party". (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)