Istina je da je u ponedjeljak navecer svaki zahtjevniji poštovatelj opusa Bijelog dugmeta, ali i Bregoviceve profinjenije filmske glazbe - osim pokojeg mršavog izuzetka poput "Na zadnjem sjedištu moga auta", lijepe "In The Death Car" iz filma Arizona Dream te "Ausencie" pokojne Cezarije Evora iz filma Underground - ostao bitno uskracen za to posve opravdano ocekivanje na koncertu Gorana Bregovica i njegove odlicne i strastvene duhacke sekcije Orkestra za vjencanja i sprovode u Lighthouse klubu.
No, bez klasicnog benda, kolikogod energicni i dobri, puhaci nisu bili dostatni za bogat opus koji inace nije samo narodnjacki raspojasan, kao što se to moglo u 120 minuta slušati na pola puta izmedu Vodnjana i Bala. To, medutim, nije smetalo ogromnoj vecini od možda tisucu i pol posjetitelja da puna dva sata pleše u dominantno raspojasanom orijentalnom ritmu, bila to uvodna "Gas", ili naknadnih "Maki, Maki", ?urdevdan" te udarnih "Mjesecina" i "Kalašnjikov".
Na toj se pasioniranoj muzicko-plesnoj razini nalazi i skladba koju je na još neobjavljenom albumu "Champagne for Gypsies" Bregovic snimio zajedno s Gipsy Kingsima, premda u Lighthouseu nije bilo ovih velikana pa se izvedba Bregovicevog nepotpunog Orkestra za vjencanja i sprovode nije mogla usporediti sa studijskim originalom.
A da se te strasti plesno posve oslobode ovaj je put bitno pomoglo jako dobro ozvucenje. Sedmeroclani puhacki orkestar, s vokalnim duetom, sestrama Ratko, iznimno je vješto i energicno držao temperaturu visokom, a posebno je važan bio romski pjevac i udaraljkaš, sa znatnim i vokalnim i ritmickim udjelom na visokoj profesionalnoj razini. To i ne cudi jer je Bregovic, za razliku od mnogih glazbenika, pa i onih iskusnih i uglednih, oduvijek bio majstor scene, a u tom smislu posebno nadaren u iznalaženju autenticnih talenata i izvrsnih muzicara. (Z. ANGELESKI, snimio S. MILJEVIC)